Nakon rasprodanog Orašara, Ukrajinski klasični balet vraća se u Čakovec s jednim od najljepših i najpoznatijih romantičarskih baleta na svijetu poznatog skladatelja Petra Iljiča Čajkovskog.
Labuđe jezero – uzbudljiva priča o princu Siegfriedu zaljubljenom u princezu Odette, koju je zli čarobnjak Rothbard pretvorio u labuda, danas je sinonim za klasičnu baletnu umjetnost. Spoj uzvišene glazbe, raskošnoga plesa te misterija i strasti i danas, gotovo 150 godina otkad je balet skladan, intrigira milijune ljubitelja glazbe i plesa širom svijeta. Svaka sekunda ovoga najpopularnijega bijeloga baleta magnetski privlači svojom blistavošću i uvlači publiku u čaroban svijet jezera, šuma, palača i vječne ljubavi. Tu neodoljivu čaroliju na našu pozornicu donosi hvaljeni baletni ansambl Ukrajinskog klasičnog baleta, sastavljen od međunarodno nagrađivanih vrhunskih baletnih plesača. Ansambl je dobro poznat hrvatskoj publici, jer je čest gost naših pozornica s uspješnim predstavama klasičnog i modernog baleta kao Orašar, Giselle, Carmen, Radio and Juliet i drugima.
Labuđe jezero prvi je balet slavnog kompozitora. Skladao ga je 1876. godine, a učinio je to na zahtjev ruskog teatra Boljšoj iz jednog vrlo jednostavnog razloga – ruska aristokracija voljela je balet, a skladatelj je trebao novac.
Labuđe jezero prvi put je izvedeno 4. ožujka 1877. godine i od strane kritike blaet je proglašen neuspješnim. Kritičari su, naime, smatrali da je glazba preglasna, a nezadovoljstvo su izrazili i plesači kojima je glazba bila prezhatjevna.
Moskovsko kazalište ipak ga je nastavilo izvoditi, međutim rezovi u budžetu i skupa produkcija doveli su do odluke da ga se 1880-ih skine s repertoara.
Zbog loših kritika Čajkovski idućih 13 godina nije skladao baletnu glazbu, a vratio joj se zbog financijskih problema i tada su nastali Trnoružica i Orašar.
Danas sinonim za klasičnu baletnu umjetnost, “Labuđe jezero” popularnost je steklo tek nakon skladateljeve smrti, nakon izmjena koje su za sanktpeterburško kazalište 1895. koreografirali Marius Petipa i Lev Ivanov.
Dok neki vjeruju da je Labuđe jezero utemeljeno na njemačkoj bajci “Ukradeni veo”, drugi tvrde da je kao inspiracija poslužila ruska narodna priča “Bijela patka”. U svakom slučaju, ovo je priča o ljudskim emocijama kojoj glazba daje moć.
Priča ide tako da princ Siegfried slavi rođendan, mladi su okupljeni u zabavi i plesu, a zabavlja ih Dvorska luda, dolazi i Kraljica. Na dvorskoj svečanosti princu se predstavljaju najljepše princeze iz mnogih zemalja, no princ ni za jednu nije zainteresiran. Iznenada nebom prelijeće jato labudova koje zaokupi njegovu pozornost pa naoružan samostrelom kreće za njima u lov prema jezeru.
Tamo zli čarobnjak Rotbard, napola čovjek a napola ptica, začaranima drži brojne prelijepe djevojke, među kojima i otetu princezu Odettu, sve pretvorene u labudove i osuđene da žive životom ptice na obali njegova jezera. Djevojke samo noću poprimaju lik djevojaka-labudova. Obasjane mjesečinom ugleda ih Siegfried i smjesta se zaljubi u Odettu.
Ona mu odaje tajnu, čarolija koja ju je zarobila nestat će samo ako sretne čovjeka koji će joj zauvijek darovati svoje srce i svoju riječ nikada neće pogaziti….
Postoji više završetaka ovog baleta.
Prvobitna verzija izvedena 1877. imala je sretan kraj i u njoj je princ pobijedio zlog čarobnjaka i prekinuo čaroliju. Međutim, balet najčešće završava tako da Odette i princ smrću prekidaju čaroliju.
Galeriju pogledajte ovdje (LABUĐE JEZERO)
Foto: Mario Golenko
