Barač Stjepan-Stipe graditelj mosta na Muri kod Goričana pogledao obnovu

Barač Stjepan- Stipe
Došao kao monter u Goričan i ostao tu živjeti

Vodostaj Mure kod Goričana povišeni je, sunčana je nedjelja a na mostu na Muri na starom graničnom prijelazu Goričan, radnici rade na obnovi starog Murskog mosta. Prije dva mjeseca objavljeno je u svim pisanim i elektroničkim medijima da se promet i prelazak preko starog graničnom prijelaza Goričan zatvara zbog obnove mosta preko rijeke Mure. Taj most sagrađen je davne 1962.godine, sagradila ga je firma Đuro Đaković iz Slavonskog Broda a danas obnovu obavlja firma Sitolor također iz Slavonskog Broda.

Na izgradnji mosta davne 1960.godine radio je i Barač Stjepan-Stipe iz Goričana, koji je ove nedjelje sa prijateljem Josipom Harmicarom iz Goričana posjetio gradilište i radnike a dočekao ih je i šef gradilišta Zlatko Opačak.

U razgovoru su doznali kako se radi temeljita obnova mosta, odnosno ravna se i armira postojeća metalna ploča betonom, rade se slivnici i čelični rubnici, nova pješačka staza, stupovi rasvjete, hidroizolacija, novi sloj asfalta a uz to se pjeskari antikorozivna zaštita čelične konstrukcije mosta.

Sam most je u lošijem stanju nego se mislilo ali obnoviti će se sve što treba, da bi opet bio u funkciji za duže vrijeme. Na radovima je angažirano trideset pet radnika terenaca koji su smješteni u Goričanu, Čehovcu i Donjoj Dubravi. Radovi na mostu će trajati do 01.07.2019.godine, za kada je planirano puštanje u promet. Trenutno probleme na obnovi radi povišeni vodostaj rijeke Mure koji je oštetio skelu koja je spuštena do vode, jer su se oko nosača mosta zaustavili trupci i granje.

Graditelj tog mosta na Muri, Barač Stjepan-Stipe pratio je pozorno izlaganje šefa gradilišta i zaželio mu da sve to naprave na vrijeme kako bi promet kamiona, turista i mještana okolnih sela prema Mađarskoj krenuo na vrijeme.

ing. Zlatko Opačak

Barač Stjepan-Stipe rođen je 1937.godine u Sinju a kao dječak je 1948.godine otišao živjeti u Slavonski Brod. Završio je zanat za stolara, zaposlio se u firmi Đuro Đaković iz Slavonskog Broda te radio po terenu. Tako je prvo došao na tri mjeseca 1957. godine na vađenje metalnih dijelova starog mosta koji je bio miniran po sredini a onda nakon odslužene vojske došao je na montažu novog mosta.

Kako se našao na gradilištu mosta 1960.godine?

Nakon odsluženog vojnog roka vratio sam se raditi u firmu i pitali su me da li želim ići na montažu mosta u Goričan, a ja kao mladić odmah sam prihvatio taj posao i uz volju i želju postao sam monter mosta. Na stanu sam bio u Goričanu kod Šipoš Marije, nije nam bilo daleko odlaziti na posao, bili smo mladi, nije nam bilo teško raditi, imali smo mjesečnu plaću od 25.000 hiljada dinara a to su bili veliki novci u to vrijeme.

Dijelovi mosta dolazili su željeznicom u Donji Kraljevec, onda su se traktorima i

kamionima vozili na Muru. Skele su bile metalne i drvene, pazili smo da ne padnemo u hladnu rijeku. Kao monteri rekao bih da smo imali privilegirani status u mjestu Goričan. Kako smo bili smješteni u selu, tu smo upoznali ljude ali cure, pa smo izlazili na zabave i kino. Tu smo upoznali „gorčke cure“ i nas sedmoro montera je oženilo cure iz Goričana i ostalo živjeti u Goričanu nakon završetka radova na mostu. Taj mi se kraj svidio, ljudi su bili radišni na poljoprivredi, imali su hranu ali nije bilo novaca, nije bilo zaposlenja. Dečki iz Goričana također su bili zaposleni kao monteri na mostu i to je njihovim obiteljima bio dobar posao i izvor prihoda. U to vrijeme bile su zabave u Zadružnom domu koje su većinom organizirali vatrogasci a svirali su domaći bandisti -Limena glazba Goričan a mi monteri smo redovito dolazili na zabave i zabavljali se.

Ja sam tu upoznao ženu Katarinu, rođena Slaviček i s njom se oženio i ostao živjeti u Goričanu a imali smo dvoje djece Josipa i Jasminu. Kao svaki mladi i ja sam želio imati svoju kuću i bolje živjeti, djeci omogućiti bolji život, pa sam 1966. godine otišao raditi u Francusku, u glavni grad Pariz. Tamo je jedno vrijeme radila i supruga Katarina ali nažalost nakon teške bolesti umrla je 1975.godine. Radio sam u Francuskoj do 2002.godine i sada sam u mirovini, družim se sa prijateljima i uživam u životu.

Tekst i foto:Tomislav Gudlin

Ostavi komentar