8 C
Čakovec
Petak, 29 ožujka, 2024

Zašto je svjetska putnica A. Jagačić odabrala živjeti u Novom Selu na Dravi?

Rođena Varaždinka, svjetska poslovna žena, nakon života i rada u Rusiji, Keniji, Bruxellesu, Turskoj, Grčkoj i Cipru odabrala Novo Selo na Dravi za mjesto življenja.

Prva likovno-umjetnička izložba u Centru za kulturu Čakovec bila je izložba akvarela varaždinskog slikara Slavka Jagačića. Podatak je to koji sam spoznala prateći prošlogodišnju proslavu 35. obljetnice CZK-a.

Zašto me zainteresirao? Naime, kći Slavka Jagačića, slikara i likovnog pedagoga koji je likovnoj publici poznat po akvarelima dravskih motiva, jest Andreja Jagačić. Upoznali smo ju kao pobjednicu našega nagradnog adventskog natječaja za rukotvorine. Njezine štrikerske čarolije možemo i nadalje pratiti na “Fejsu” na stranici Miss Marble. Nepobitna je činjenica – u obitelji Jagačić kreativnost je sveprisutna. I dok ova spretna dama uživa štrikajući na selu u društvu nekoliko mačaka, mi ćemo rasplesti njezinu priču.

Andreja Jagačić
Andreja Jagačić

Kako i zašto se nakon života u svjetskim metropolama skrasila u Međimurju, u Novom Selu na Dravi?

– Radila sam u Moskvi nekoliko godina i strašno me umorio taj ogromni grad, promet, ljudi… Vratila sam se u Hrvatsku užasno umorna. Tražila sam mjesto odmora. Imam stan u Zagrebu, ali mi je i Zagreb bio prevelik. Vidjela sam oglas za prodaju stare zadruge u Novom Selu na Davi. U stilu pjesme ‘Došel bum doma, sel si bum pod brajde’ odlučila sam ju kupiti i doći u ovu ulicu koja nikuda ne vodi. I tako sam se slučajno našla u Međimurju. Živim tu već šestu godinu. Prva zamisao bila je da mi to bude kuća za vikend. Na kraju sam se doselila, tak’ mi se dopalo Međimurje, ova zadruga i brajde.

Andreja Jagačić
Andreja Jagačić našla je staru zadrugu u Međimurju i pretvorila je u svoj topli dom

Od Bruxellesa, preko Rusije, do Kenije

Osim u Rusiji radili ste na mnogim projektima u drugim zemljama?

– Moj poslovni put u American Expressu krenuo je u PBZ Cardu u Zagrebu. Bila sam direktorica marketinga. Radila sam tamo od 1989. do 2003. godine. Vani sam radila 13 godina. U različitim zemljama po tri-četiri ili jednu godinu. Konzultantica sam za American Express. Nekoliko godina radila sam u American Expressu u Bruxellesu. Zatim sam otišla u Latviju i Litvu. U Latviji sam naučila ruski, pa sam otišla u Rusiju, gdje sam radila tri godine na uvođenju American Express kartica u banci Russian Standard. Poslije Rusije radila sam u Turskoj, Grčkoj, Cipru, a onda krenula u nešto totalno drugačije. Otišla sam u Keniju.

U Keniji je sve “Hakuna Matata”

Kažete da Vam je bilo najdomljivije raditi u Keniji. Zašto?

– Uvijek bih se vratila tamo. Tamo je sve ‘Hakuna Matata’. Totalno laganini, život bez pravila. Stres postoji samo za nas koji dođemo tamo raditi. Izdvajam tek jednu sličicu. Stižemo na aerodrom. Na informacijskom pultu je kauč i na njemu leži djelatnica aerodroma. Daje vam s kauča informacije. Mi nešto pitamo i ona s kauča odgovara. Tako je to. Ako ti se spi, ti buš spal u Africi, bez obzira na posao i sve.

Je li bilo prilika za upoznati Afriku izvan radnog okruženja?

– Radili smo po cijele dane zbog poštivanja poslovnih rokova. No, i kada smo htjeli prošetati van poslovnih prostora, nije bilo sigurno ići sam po ulicama. Opasno je. Posebno prije osam ujutro ili kada se smrači, nakon 20 sati navečer. Jedino smo za vikend, nas dvoje ili četvero, otišli na neki izlet, u nacionalni park i slično. Išla sam u sklopu jednog izleta obići selo gdje žive Masai. Oni stvarno žive u teškim uvjetima kao što mi to vidimo u dokumentarcima. Sve njihove kuće sagrađene su od kozjeg i kravljeg izmeta. Doživjeli smo i njihov tradicionalni ples.

I Masai su svi na “Fejsu”

Kažete, s jedne strane vlada siromaštvo, ali moderne tehnologije ušle su u sve pore afričkog društva?

– Nevjerojatno, ali svi su na Facebooku. Pa i Masai. U školu idu puniti telefone, jer u selu nemaju struju. Turisti im često ostavljaju svoje mobitele. Kenijci u svim turistima vide Boga. Zbilja je to nevjerojatno, kada vidiš kako žive u tim zbitim kućicama, često zajedno sa životinjama, ali… svi imaju iPhone.

Vaše dvorište u Novom Selu na Dravi uz autohtonu vegetaciju ima i zelenilo sa svjetskom putovnicom?

– S putovanja si uvijek donesem malu uspomenu za kuću ili dvorište. Nisam ljubiteljica kupovanja suvenira. Ovdje u dvorištu ostavila sam starinsku autohtonu jabuku, a kraj nje je bambus koji sam donijela iz Japana. Slično uređujem i kuću. Imam starinski međimurski kredenc, ali i urbane stvari. Znam da ljudi komentiraju: ‘Pa kaj ima taj stari ormar? Pa kaj nemre si fasadu napraviti?’ Normalno da mogu fasadu napraviti, ali neću. Hoću da mi bude lišće na fasadi. Jedva sam našla starog majstora tu u selu. Sedamdeset i pet godina ima. Napravio mi je fasadu iznutra, onako kako se to po starinski radilo, od kamena fižuleka, posebnom tehnikom koju mladi zidari ne poznaju.

Vrata svog doma želite otvoriti sumještanima?

– Kada same doselila, mislila sam ova vrata koja su nekada bila ulaz u zadrugu držati ljeti otvorenima. Napravila bih knjižnicu i prostor za druženje djece iz sela. Da zajedno čitamo i kroz druženje učimo o lijepoj književnosti. Nemam djecu i voljela bih proširiti horizonte djeci iz mjesta. Mogli bismo raditi i čitaonice s odraslima. Onda sam shvatila da su skoro sve moje knjige na engleskom. Nisam dokraja odustala od te ideje.

Andreja Jagačić
Jedna od rukotvorina

Ostavi komentar

Povezani članci

Ostanimo povezani

43,705FanoviLajkaj
608SljedbeniciSlijedi
0PretplatniciPretplatiti

NAJNOVIJE