Piše: Janja Kovač, kustosica etnografskih zbirki MMČ-a
Ovih se dana navršava 128. obljetnica rođenja jednog od najpoznatijih stanovnika Međimuraca – Vinka Žganca. Žganec je rođen 22. siječnja 1890. godine u Vratišincu u kojem je polazio osnovnu školu. Školovanje je nastavio u Varaždinu i Zagrebu gdje je završio teološki, a zatim i pravni fakultet. Po završetku fakulteta službovao je kao svećenik u Dekanovcu gdje je upoznao Florijana Andrašeca koji mu je uskoro postao blizak suradnik. Iz Dekanovca Žganec odlazi u Vojvodinu gdje se bavi pravom. Manje je poznato da je Žganec bio jednako uspješan kao odvjetnik i tumač pravnih regula.
Od ranih je dana mladosti pokazivao veliko zanimanje za glazbu, posebno onu iz rodnog kraja. Prvu je pjesmu zapisao 1908. godine, a prvu knjigu napjeva objavio 1916. godine, i to u vlastitoj nakladi. Nakon nekoliko godina pravničke karijere, 1945. godine dolazi u Zagreb i u potpunosti se posvećuje proučavanju glazbe. Već 1948. postaje ravnatelj novoosnovanog Instituta za narodnu umjetnost u Zagrebu. Godine 1966. izabran je za redovitog člana tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Žganec umire u Zagrebu.
Njegov je rad bio cijenjen izvan granica nacionalne znanosti što je vidljivo u raznim dužnostima koje je Žganec obnašao poput dužnosti predsjednika Međunarodnoga savjeta za glazbeni folklor u jednom mandatu (1952.-1957.). Poznati mađarski skladatelj Bela Bartok izrazito je cijenio Žganca zbog njegovog inovativnog načina stručne obrade i interpretacije prikupljene građe.
Žganec je bio neumoran terenski istraživač koji je cijelog života obilazio hrvatske krajeve kao i krajeve poput Gradišća te tražio pjevače koji bi mu znali pjevati pjesme. Bilježio ih je onako kako ih je čuo – u dijalektu, u svim varijantama pa čak i one nepotpune. Za potrebe zapisivanja razvio je i vlastiti sistem bilježenja čime je uvelike zadužio hrvatsku, ali i europsku etnomuzikologiju. U svom je radu zabilježio, prema nekim podacima, i do 25.000 napjeva – popevki.
