Umirovljenički dani često u dom donose i nove hobije. Potvrđuje to i primjer bračnog para Borković iz Savske Vesi.
O Branimirovoj strasti prema starim gramofonskim pločama pisali smo nedavno. I dok joj suprug uživa u skupljanju vinila, gospođa Ružica pronašla je svoj hobi – fotografiju.
Radila je u tekstilnoj industriji, u tvornici čarapa. Kaže, srećom da je otišla u mirovinu prije nego što su naši međimurski tekstilni divovi redom propadali. Stvorilo se slobodno vrijeme u kojoj je njezina umjetnička duša tražila svoj prostor.
– U mladosti sam voljela slikarstvo i nešto malo sam slikala. Život je donio druge obaveze, a kreativnost je ostala čučati u mojoj duši. Sad u starijoj dobi uvidjela sam da me ruke odviše ne služi za sigurne poteze kistom i shvatila sam da više nisam za taj hobi, a nešto sam morala poduzeti da samo ne sjedim doma i bavim se samo kućanstvom. A onda su mi djeca kazala: ‘Mama, pa daj si otvori Fejsa.’ Pa hajde, mislila sam si ja, i tako sam otkrila novi svijet informacija, druženja i mogućnosti, pa i svijet fotografija, opisala nam je svoj ulazak u fotografsku priču samozatajna Ružica.
Kako ste postali članica Fotokluba Čakovec?
– Htjela sam nešto više naučiti o fotografiranju. Saznala sam za Fotoklub Čakovec i otišla sa suprugom Branimirom na njihov sastanak. ‘Mi smo vam bračni par Borković. Penzići smo, očemo slikati i šteli bi se nekaj nafčiti!’ Upravo tim riječima smo se predstavili. I tako je sve krenulo. Danas sam članica Fotokluba. Našla sam se u tome i uživam u fotografiranju. S obzirom na muževu bolest, a brinem i za bolesnu majku, ipak pronalazim vrijeme da odem u prirodu, na Dravu i Muru, ili tek u moj vrt gdje također ima krasnih motiva za fotografiranje. Imam Fujifilm fotoaparat. Dovoljno za moj hobi. S njime mogu napraviti dobru pejzažnu i makrofotografiju koje me najviše vesele.
Jeste li konkurirali sa svojim uradcima na nekim natječajima?
– Fotografije objavljujem na svojem Fejs profilu. Fotografiram radi svog užitka, a fotografiranje me tjera na odlazak u prirodu. Spojila sam ugodno s korisnim. Ne volim previše obrađivati fotografije. Osim ako ih treba malo obrezati. Najviše volim da ostanu onako kako ih snimim. Tri fotografije sam poslala i na razna natjecanja. Na jednom sam pobijedila. Ima puno boljih fotografa od mene, samozatajno govori gospođa Ružica i nastavlja:
– Fotografija je jako skup sport. Skupi su objektivi. Ovih dana sam naručila daljinski okidač kako bih mogla raditi bolje noćne fotografije. Za nas umirovljenike nabavka takvih dodataka je skupa. Fotografije čuvam samo u digitalnom obliku, samo neke planiram razviti. Volim čistoću u stanu. Muž je kolekcionar gramofonskih ploča, pa da još i ja gomilam fotografije, ne znam kud bi sve to stalo.
Bračnom paru Borković želimo sretne i zdrave umirovljeničke dane te mnogo radosti u njihovim hobijima.
