14.5 C
Čakovec
Četvrtak, 28 ožujka, 2024

INTERVJU: Željko Poljak i Anđelko Borković: Planine su naša sreća!

– Izložbom želimo svakomu približiti planinarenje. – ističu Anđelko Borković i Željko Poljak članovi HPD “Međimurje” Čakovec. Otvorenje izložbe “Međimurci u planini”, večeras, u petak, 3. veljače u zgradi Scheier u Čakovcu.

– Naziv naše fotoizložbe jednostavno glasi ‘Međimurci u planini’. Mnogi će se u njemu prepoznati. Planine su naša sreća. Tamo smo neopterećeni, nema stresa. – kaže Željko Poljak, predsjednik Hrvatskoga planinarskog društva “Međimurje” Čakovec, najavljujući novi projekt ovoga agilnog Društva. Nakon što su 2015. godine objavili fotomonografiju “Priča o dvadeset godina HPD-a ‘Međimurje’”, međimurski su planinari zagrizli u nov izazov – organizaciju prve velike fotografske izložbe u našem kraju na temu planina. Planinari su druželjubiva bića, pa je i “šalica razgovora” s predsjednikom Društva Željkom Poljakom iz Čakovca protekla uz brojne dosjetke i drage uspomene na planinarske zgode.

* Kako je došlo do inicijative za pripremu izložbe?

– Najavili smo je već prošle godine planom rada. Protekla godina bila je ispunjena brojnim aktivnostima i izletima. Markirali smo stazu za pohod ‘Mura – hrvatska Amazona’, ali pronašli smo vremena i za pripremu izložbe kojom želimo predstaviti dojmove s planina naših članova. To nam je prvi veći projekt nakon što smo objavili monografiju Društva. Fotografije donose prirodne ljepote i planinske pejzaže, ali i naše osjećaje i dojmove pri planinarenju, floru i faunu, sve što čini život planinara u planini. Naš je osnovni naum da planine približimo svakomu, pa i onima koji nikada nisu bili na planinarenju. Možda će netko, gledajući naše fotografije, pomisliti: – Gle kak’ je zgodno tam’ na planini! Idem i ja to vidjeti. Možda omasovimo društvo, ali, što je i bitnije, potaknemo ljude na zdraviji stil života i boravak na svježem zraku.

Na izložbi 54 fotografije

* Komu ste povjerili izbor fotografija?

– Taj smo zadatak povjerili Fotoklubu Čakovec zbog dimenzije stručnosti i kako nam se ne bi dogodio element preferiranja. Selekciju su odradili Davorin Mance i Filip Lučin. Prijavilo se petnaest članova, a ukupno će biti izložene pedeset i četiri fotografije. Odabrani su različiti radovi različitih stilova, čime je dan presjek naših aktivnosti. Tema je bila – planine. Selektori su nas pohvalili kazavši da se nisu nadali da će dobiti na uvid tako kvalitetne fotografije. Ovo je na neki način pionirski pothvat jer je ovo prva ‘profesionalna’ izložba u Međimurju na temu planina. Bila je jedna izložba u Katoličkom domu, više internog karaktera. Nadam se da će naša izložba postati tradicijom. Otvorenje je u petak, 3. veljače, u 19 sati u Scheierici. Također, pozivam članove Društva i sve zainteresirane i na redovnu godišnju skupštinu Društva, koja će se održati u petak, 10. veljače, također u zgradi Scheier u 20 sati. Nakon skupštine svi su dobrodošli na prigodan domjenak.

Žena me nagovorila na planinarenje

* Kako ste krenuli u čarobni svijet planina?

– Žena me nagovorila… (smijeh). Imam mnogo hobija i svačime sam se bavio. Igrao sam stolni tenis, a neko vrijeme intenzivno sam bio aktivan u odltajmer društvu. Za to vrijeme supruga je krenula na planinarenje, pa sam se i ja pridružio. Privuklo me. Nekako sam se starih automobila ‘zavolio’, a planina se čovjek jednostavno ne može zasititi. Planinarim od 2004. godine, a član sam HPD-a proteklih šest godina. Prije sam živio u Prelogu i tamo smo osnovali Planinarsko društvo ‘Prelog’.

* Što Vas osobno najviše impresionira u planini?

– Priroda. Ona je savršena. Mi je malo ‘kvarimo’ kada dođemo, ali nastojimo biti što više odgovorni prema njoj. Planinarski kodeks je da se u planini ne ostavlja smeće i ne oštećuje flora. Neka i našoj djeci ostanu netaknuti dijelovi prirode za vidjeti i posjetiti. Veseli smiraj u prirodi. Nema žurbe u planini. Odmoriš se, opustiš i napuniš baterije.

* Što izdvajate iz brojnih aktivnosti Društva?

– Osnovne aktivnosti jesu odlasci u planine, radimo sa svim uzrastima, od djece, omladine, studenata do umirovljenika koji čeznu za društvom. Imamo dva tradicionalna pohoda godišnje. Planinarsku noć u Međimurju koju organiziramo krajem godine, u prosincu. Na proteklom nas je pohodu bilo 160. A drugi je ‘Mura – hrvatska Amazona’. Taj pohod radimo u travnju. Kada smo ga prvi put napravili, bilo nas je 115. Nadam se da će dobar odaziv biti i ovu godinu. Sljedeći projekt koji želimo pokrenuti jesu putopisna predavanja.

Sve više “žarećih” planinara

* Međimurje ne obiluje visokim brdima, ali ipak iz godine u godinu imamo sve više ‘žarećih’ planinara. Kako to pojašnjavate?

– Ljudi su nekako otuđeni. Željni su društva, a kada je to u spoju s prirodom to je pun pogodak. Svatko ima svoj razlog zašto voli planine. Planinari su jako dobro društvo. Tko voli prirodu, floru i faunu, taj voli i druge ljude. Za proteklo Vincekovo ugostio sam ekipu iz Tuzle. Vodio sam ih na Ivančicu, a bili smo i na Bundekovu pohodu. Sjajno smo se svi družili.

Planine nas nekako približe Bogu

Lajtmotiv plakata i drugih pratećih materijala izložbe jest fotografija naziva “Sreća”, autora Anđelka Borkovića iz Čakovca. Nastala je na planinarenju u Sloveniji, na Olševi. Planinar ljubavi, Anđelko Borković, dobri je duh međimurskih planinara. O fotografiji “Sreća” govori:

– Fotografiju sam posebno zavolio u planini. Uvidio sam da u tim prostranstvima mogu fotografirati nešto što ne bih mogao a da ne planinarim. Vode, slapove, alpsko cvijeće i ljude. Uvijek sam pisao da smo mi planinari ljubavi. To znači da propagiraš nešto dobro. Prije svega dobro među ljudima. Poklanjaš osmijeh, dobru volju i humor. To je moj doživljaj planine i planinara u njoj. Mene je u planinarenje uveo pokojni vlč. Blaž Tota 1999. godine. Oni mi je o planinama govori na jedan poseban način. ‘Kada dođeš doma s planinarenja – sretan si. Kada dođeš na vrh – to je fascinantno. Zakaj idemo na vrh? Da vidimo sljedećega kam’ bumo dalje išli.’

Ostavi komentar

Povezani članci

Ostanimo povezani

43,705FanoviLajkaj
608SljedbeniciSlijedi
0PretplatniciPretplatiti

NAJNOVIJE