Na koricama pjesničke zbirke “Nasumce” jednostavnim riječima kratko je predstavljen autor: “Branimir Vurušić rođen je 1955. godine u Trogiru. Vratio se u Međimurje 1983. Otac je tri kćeri. Živi u Čakovcu, Zagrebu, Neuenstadtu am Kohceru i Moskvi. Voli dangubiti. Ovisnik je o muzici.”. Dr. Branimir Vurušić, spec. interne medicine, subspecijalist nefrologije u Županijskoj bolnici Čakovec svoje pjesničko iskustvo podijelio je s nama i publikom na predstavljanju knjiga novog kola Biblioteke Insula u knjižnici “Nikola Zrinski”.
O počecima svog pjesničkog stvaralaštva nam je kazao:
– Počeo sam pisati pjesme u šezdeset i trećoj godini što je prilično kasno. Prije nisam imao potrebe. Krenulo je to kad sam upao u nekakvu malignu nesanicu. Trajalo je to danima i noćima. Nisam mogao spavati pa sam počeo razgovarati sam sa sobom. Vidio sam da sam sasvim dobar sugovornik. Ti razgovori su trajali čitavu noć i iz toga se iznjedrilo nekoliko pjesama. Stihovi kao da samo “kuljaju” iz tebe. Dao sam ih supruzi i kćerima na čitanje. Bile su pjesmama vrlo emotivno pogođene što me vrlo iznenadilo. Knjiga je posvećena mojoj supruzi i mojoj obitelji. Mislim da su oni jedini koji potpuno shvaćaju moje pjesme i moje kratke stihove jer su proživljavali njezino stvaranje zajedno sa mnom. U knjizi ima i ponešto autobiografskih detalja.
Trogir, Čakovec, voćnjak…
* Što je tematika vaših pjesničkih impresija?
– Tematike zapravo nema. Zato se i zbirka zove Nasumce ili nasumice. Izbacivao sam u stihovima sve suvišno, pa čak i ovo “i” u riječi nasumice u nazivu zbirke. Nisam lirski tip i nema pjesama lirskog izričaja. Pisao sam o svom rodnom gradu Trogiru, o Čakovcu, o svom voćnjaku koji volim. Pisao sam bez suzdržavanja o bilo čemu.
* Kako su vaši stihovi našli svoj put do Biblioteke Insula?
– Prvi put sam se prijavio na natječaj Biblioteke Insula. U biti nisam znao što učiniti sa zapisanim stihovima. Odlučio sam svoje pjesme pokazati nekolicini prijatelja. Svima se to nekako svidjelo. Odlučio sam tada dati ih na uvid profesionalcima iz domene kulture. Između ostalog pjesme sam pokazao i Miri Kermek-Sredanović i ona je imala vrlo pozitivan dojam. Upravo mi je ona ukazala na postojanje Biblioteke Insula i rekla mi neka okušam sreću. I evo, zbirka pjesama je sada tu pred nama.
Bez znakova interpunkcije
* Vaše pjesništvo karakterizira kratkoća i snažna poruka.
– Pjesme sam radio tako da budu kratke i jezgrovite, a misli sažete. Što minimalnije upotrebljavajući riječi iz svakodnevnog života. Nisam želio upotrijebiti ni jednu tuđicu. Nisam uvodio ni stavljao znakove interpunkcije. Stavljanjem znakova interpunkcije već diktirate nekome ritam čitanja pjesme. Želim postići da svatko čita pjesmu onako kako je osjeća, u svom ritmu. Pjesma se ne čita, pjesma se otvara. Kako kome odgovara i kako tko hoće.
Vurušić je najavio da ima spremnu i drugu zbirku pjesama koja će biti “puno mekša”. Njezino pisanje krenulo je u vrijeme kad je imao zdravstvenih problema i počeo se liječiti.
Poklonici pjesništva zasigurno će uskoro imati prilike pročitati ih i upoznati “mekšu” stranu ovog pjesnika i njegovog umjetničkog izričaja.
Poezija za tankoćutne
Miroslav Gakić, urednik Biblioteke Insula o Vurušićevoj zbirci i pjesništvu je kazao:
– Riječ je o nevjerojatno istančanoj poeziji. To su, kako bi šahovskim rječnikom opisali, tihi potezi koji imaju velik odjek. Dizajn naslovnice potpisuje njegova kćer koja je akademski umjetnik što također daje osobitu umjetničku vrijednost zbirci.
