– Bila je to sudbina. Te 2013. godine čekali smo u kafiću otvorenje plesne dvorane sa starijom grupom plesača. Došao je jedan dečko s ruksakom na leđima i rekao: – Želim plesati kod vas.” Taj tren kad sam ugledala Vilima osjetila sam kao da ga poznajem iz nekog prošlog života. Kliknuli smo prve sekunde. Na početku mu je bilo teško, ali on je jako ustrajan i predan. On je jednostavno – ples. Između nas se stvorio poseban odnos koreografkinje i plesača. Kad nam je teško, međusobno si dajemo energiju. Nije uvijek lako i nemate ideje svaki dan. Ali često kad sam vidjela kako Vilim dolazi pola sata prije u dvoranu na trening, to mi je davalo novu snagu i poticaj. On je meni, ali i drugim plesačima bio pokazatelj da se može, samo ako se to želi i beskrajno dubinski voli. Puno mi znači što je otišao u profesionalne vode – s ponosom ističe Nikolina Mekovec, voditeljica i koreografkinja Studija suvremenog plesa “Teuta”.
Njezini su plesači, njih dvadesetak, obogatili ovog srpnja peto jubilarno izdanje Šibenskog plesnog festivala. Vilim Poljanec izveo je solo točku “Glimmer” za koju i sam potpisuje koreografiju. Ovacije publike na njihov nastup nisu izostale, a zvijezda među “Teutinim” plesnim zvijezdama, Vilim Poljanec uskoro će ponovo nastupiti pred domaćom publikom na Zrinski Art Festivalu. Ugodna “šalica razgovora” s njime ujedno je i pozivnica za druženje s urbanim umjetnicima u Perivoju Zrinski koji nas očekuje od 31. kolovoza do 3. rujna.
Ples je odabrao mene
Vilim Poljanec rođen je 1997. godine u Čakovcu gdje je završio Osnovnu baletnu školu Umjetničke škole “Miroslav Magdalenić” pod vodstvom Nataliye Nikitine, a potom se priključuje “Teuti”. Kaže da je rođen s plesom:
– Puno ljudi me pita kako sam se našao s plesom i kako da upravo u plesu pronalazim svoje ostvarenje. Zvuči možda kao kliše kad kažem da je ples odabrao mene, ali to je jednostavno put koji moram slijediti. Pokušavao sam ići i na druge strane, ali sam se uvijek vraćao plesu. Uvijek se pitam zašto ići putevima kojim svi idu? Treba ići svojim putem, to je najvažnije.
Nakon baleta krenuo si u vode suvremenog plesa?
– Kad sam uvidio koji stil plesa Nikolina njeguje, shvatio sam da je to stil koji meni treba i koji će ispuniti i moju dušu. On je jedinstven u svijetu. To vidim još više tek sada kad sam u profesionalizmu i obogaćujem svoj plesni stil na Salzburg Experimental Academy of Dance – SEAD. Pripremajući solo točku za audiciji, tek sam tada vidio koliko mi znači iskustvo iz Teute i rad s Nikolinom. Prilazili su mi ljudi iz treće ili četvrte godine i rekli da se takav stil plesa ne viđa na Akademiji i da me bilo krasno vidjeti kako koristim scenu. Plesači i profesori jednostavno su bili iznenađeni. Iznimno je lijepo čuti pozitivne komentare. Zato je i moj ples vjerojatno na audiciji bio nešto posebno i uspio sam upisati prvu godinu na toj prestižnoj plesnoj Akademiji u Salzburgu.
Vježba se od jutra do navečer
O kakvoj Akademiji je riječ?
– Na mojoj godini je dvadeset i pet plesača iz cijelog svijeta, iz svih kontinenata. Jedini sam iz Hrvatske u ovoj kalendarskoj godini. To je jedna od tri najboljih akademija u Europi za suvremeni ples. Profesori i plesači koreografi su iz cijelog svijeta iz najvećih plesnih kompanija koje su trenutno aktualne na sceni. Pripremaju nas jako kvalitetno. Vježba se teško i naporno cijeli tjedan, sedam do osam sati na dan. Na treningu plesa si od jutra do navečer i zato treba znati pripremiti tijelo za takve napore. Uz satove plesa u tjednu imamo teoretski dio i subotom. Nema izostanaka. Očekuje se od svakog plesača da svaki dan fizički i psihički bude u satu plesa. Svaki dan moraš davati cijelog sebe.
Ima li rivalstva ili ljubomore između plesača na Akademiji?
– Cijela Akademija, direktorica i plesači su kao jedna velika obitelj. Pomažemo se svi međusobno, brinemo jedni o drugima. Nema rivalstva u smislu da ne bismo htjeli da napredujemo, već jedni druge potičemo i guramo, pomažemo dok nekom ponestane energije. Na Akademiji mi je bilo ispočetka teško jer sam sa svojim stilom plesa nešto između modernog baleta i suvremenog plesa. Svi si plesaču pomažu. Zajedno se obogaćujemo i rastemo i jednostavno se svi prihvaćamo i kao plesači i kao osobe, kao ljudi.
Salzburg je lijep povijesni grad, grad Mozarta. Ima li slobodno vremena nakon treninga?
– Vrlo malo. U cijelosti sam posvećen plesu. Samo razmišljam kako se pripremiti za još jedan tjedan. Prijatelji kažu: ‘Uf, preživio sam semestar’, a ja sam sebi kažem: ‘Izgurao sam još jedan tjedan.’ Već u četvrtak je teško, cijelo tijelo te boli. Nije lako svaki dan davati sve.
Muke školovanja bez stipendije
Školarina za Akademiju nije mala. Imaš li kakvu stipendiju?
Nemam stipendiju. Školarinu za prvu godinu je platila moja baka. A za sljedeću godinu sam uzeo studentski kredit. Jako je visoka školarina, a i život u Austriji je skup. Stanujem još s dvoje ljudi koji rade u gradu. Imamo različite rasporede i obaveze, pa imam osjećaj kao da živim sam. S Akademije dolazim doma oko 20 sati. Sam kuham, sam čistim i pripremam se za novi nastavni dan. Potpora lokalne zajednice ili stipendija uvelike bi mi olakšala školovanje u Austriji.
Tko su ti plesni uzori ili idoli, osim, naravno, Nikoline?
– Nemam idola, već plesače koje pratim i cijenim i koji me nadahnjuju. To su plesači Ohad Naharin, Diana Vishneva, Pina Bausch i Nederlands Dance Theater.
Nakon završetka Akademije, gdje bi volio nastaviti profesionalnu karijeru?
– Ne razmišljam još o tome. Akademija traje četiri godine. Usavršavam tehniku i stil. Za sebe nikad ne volim reći da sam umjetnik, nego više da sam radnik. Volim umjetnost, a ja sam tu da radim. Koja će kasnije plesna kompanija biti moj izbor, to još ne znam. Morat će mi se dopasti po duši, da me plesanje u njoj ispunjava iz dana u dan.
