Josip Horvat Majzek poslao je apel koji u nastavku u cijelosti objavljujemo:
Već jedno duže vrijeme radim na svom novom projektu, indirektno vezanim uz vode stajačice i tekućice unutar Regionalnog parka Mura – Drava, na području Međimurske županije.
Obilaskom tih raznih lokaliteta sve češće susrećem se s velikim količinama odbačenog otpada na nazovimo to ribičkim žargonom “ribičkim mjestima“.
Brojni “ekološki“ nesavjesni sportski ribolovci, tu prvenstveno mislim na one koji se koriste konzerviranim kuhanim kukuruzom kao mamcem za šarana i amura.
Nakon završetka samog ribolova, na mjestima na kojima su lovili ribu umjesto da iza sebe ostave čisto, oni jednostavno ostavljaju ogromne količine raznovrsnog smeća. I tako svakog nadolazećeg vikenda sve više i više smeća završava na tim lokacijama.
Neshvatljivo mi je to da većina od njih nakon napornog radnog tjedna sam taj “ribolov“ doživljavaju kao nešto što ih rasterećuje i opušta u prirodi.
Pa zašto onda takvi likovi u znak zahvale što su si nazovimo to “napunili baterije“, ostavljaju toliko smeća u toj istoj prirodi?
Ovo nije nikakav izdvojen primjer, već sramotno pravilo na brojnim ribičkim stazama uz stajačice i tekućice diljem Međimurja. Brojna ribička društva koja održavaju svoje ribičke staze imaju postavljenje kante za smeće ali usprkos tome veliki dio smeća ostaje uz same staze, zašto?
Tekst, foto: Josip Horvat Majzek
