19. studenog obilježava se 356. obljetnica smrti Nikole Zrinskog VII. Čakovečkog. U pitanju je velikaš iz obitelj Zrinski koji je istinski Čakovčanin jer je usprkos tome što je bio veliki ratnik i intelektualac, najveći dio života proveo na rodnoj grudi i uvijek joj se vraćao.
Nikola Zrinski VII. rođen je u Čakovcu 1. svibnja 1620. godine te smo se ove godine prisjetili 400. obljetnice njegova rođenja. Kao vojskovođa sudjelovao je, između ostaloga, u Tridesetogodišnjem ratu, a zbog uspješnije obrane od Osmanlija dao je izgraditi utvrdu Novi Zrin na rijeci Muri.
Zbog svog domoljublja te kao uspješan političar i vojskovođa bio je hrvatski ban od 1647. do 1664. godine. Poznata je njegova u pismu napisana rečenica: “Inače, svjestan sam, dapače znam i neću zatajiti da sam Hrvat, i to Zrinski”.
U Čakovcu je 1659. godine osnovao franjevački samostan. Bio je intelektualac i književnik, a jedno od njegovih djela je poznati ep Jadranskoga mora sirena. Kako je pojedina djela pisao na mađarskom jeziku, među njima i prvi ep Propast Sigeta, smatra se mađarskim nacionalnim pjesnikom. Skupio je velik broj knjiga te je tako nastala čuvena Biblioteka Zriniana čiji se fundus danas nalazi u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
Knjižnica i čitaonica u Čakovcu nazvana je njegovim imenom Nikola Zrinski. Smrtno je stradao u lovu na vepra u Kuršanskom lugu 18. studenoga 1664. godine. Postoje sumnje da je ubijen po nalogu bečkog dvora, ali je sve zataškano i prikazano kao smrt od ranjenog divljeg vepra.
