13.7 C
Čakovec
Petak, 31 ožujka, 2023

Ugodili pacijentima promjenom jelovnika na dijalizi!

Pacijenti kojima su zatajili bubrezi najčešće tri puta tjedno odlaze na dijalizu u bolnicu, puno rjeđi su oni koji idu samo dva puta tjedno. U bolnici zbog dijalize, uključujući i pripreme za nju, provedu i po pet sati. Kako su mnogi putnici, u vrijeme koje provedu izvan doma, treba računati i put do bolnice i kući i tako se nakupi i do šest sati, a za to vrijeme se ogladni, pa pacijenti na dijalizi u bolnici dobiju jedan obrok.

Katica Blažeka, predsjednica Udruge dijaliziranih Međimurske županije, dugogodišnja je bubrežna bolesnica. – Najprije sam šest godina bila na dijalizi, zatim sam trinaest godina bila transplantirana, a kada je presađeni bubreg počeo raditi probleme i bio uklonjen, ponovno sam tri godine na dijalizi, tako da jako dobro poznajem problematiku dijaliziranih bolesnika, probleme s prehranom i prirodu bolesti. Postoji niz pravila kojih se bolesnici moraju pridržavati, a posebno onih koji se tiču prehrane i unosa tekućine.

Katica Blažeka

Naglasila je: – Naša prehrana je komplicirana. Posebice moramo voditi računa o unosu kalija, soli i fosfora. Ipak, kalij je najgori neprijatelj bubrežnih bolesnika. Poznat i kao otrov koji usmrćuje ljude i životinje. Ako mi bubrežni bolesnici jedemo hranu bogatu kalijem, začas smo u problemu, kazala je.

Ono što je zdravima poželjno, za dijalizirane je štetno

– Objašnjava: – Mnogo toga što je za zdrave dobro i poželjno, nama nije. Prije svega hrana u kojoj je prisutan kalij, a najviše ga je u zelenom povrću, ali i voću, salatama te rajčicama. Sve ono što je za zdrave ljude najkvalitetnija hrana, nama se bubrežnim bolesnicima ograničava.

To samo govori da ta teška bolest uz sve drugo pacijentima na dijalizi oduzima mnoga zadovoljstva, koja zdravima pruža hrana.

Dodaje: – Zato smo mi pacijenti na dijalizi digli glas da bismo u bolnici htjeli jesti nešto kvalitetnije od onoga što smo donedavno dobivali da time kompenziramo ono što doma ne smijemo. Tim više što smo u bolnici praktički svaki drugi dan, skoro “pola” dana.

S Katicom Blažeka razgovarali smo nakon što su dijalizirani pacijenti izrazili nezadovoljstvo jelovnikom koji im se nudio na dijalizi. Glas o tome došao je do uprave Bolnice, nakon čega se prišlo promjeni jelovnika uvažavajući primjedbe pacijenata.

– Možda nezadovoljstvo nije bilo najspretnije izraženo, ali smatram da nam se nakon tri sata dijalize organizam već poprilično pročistio od štetnih tvari, za kvalitetan i konkretan obrok, pa i komad mesa na tanjuru. Moje je mišljenje da doma u dane kad ne idemo na dijalizu postimo i strože se držimo ograničenja. Dakle, doma bismo trebali biti na vodi, kruhu, palačinkama, gibanici koje su nama dozvoljene, a da se u vrijeme dijalize malo “počastimo”, kad nam je organizam pročišćen i spremniji za manje dijetnu hranu, pojašnjava Katica.

Tražili bogatiji jelovnik 

Dodaje: – Zato smo mi pacijenti na dijalizi digli glas da bismo u bolnici htjeli jesti nešto kvalitetnije, da time kompenziramo ono što doma ne smijemo. Tim više što smo u bolnici praktički svaki drugi dan, skoro “pola” dana.

– Uvijek sam smatrala da smo mi Međimurci jedni od najjačih u državi – glava koja vuče cijelu državu. Ovdje kod nas ima svih vrsta namirnica, od krumpira i jabuka, hajdinske kaše pa do mesa… Nema čega nema.

Znala sam si zbog toga misliti: – Imamo tako lijepu bolnicu, uvjete i čistoću, u čemu smo ispred drugih bolnica, a zaostajemo s hranom. A bila sam na dijalizi i u Rovinju i na Rebru, Opatiji i mnogim drugim bolnicama. Gdje sam bila na ljetovanju, tamo sam išla na dijalizu. U dugim bolnicama sam vidjela da za vrijeme dijalize pacijenti dobiju cijeli obrok, a mi u Međimurju uvijek nešto jako skromno. Na Rebru mi nisu vjerovali kad su čuli čega sve kod nas ima, kao da dolazim iz Švicarske. I to nije bila jedina bolnica gdje sam bila na dijalizi izvan naše, nego sam bila i po mnogim bolnicama u Hrvatskoj. Nažalost, ispalo je da mi dobijemo najskromniju hranu u odnosu na druge bolnice. Uvijek je to bila nekakva palenta ili hajdinska kaša ili malo meseka pomiješano s rižom. Jedanput, u sve to vrijeme, sjećam se komada pečenog piceka na jelovniku…

Svojedobno, kad sam prije transplantacije bila na dijalizi, nismo dobili čak ni jedan obrok, s argumentacijom da smo blizu svojih domova, pa ne trebamo dobiti obrok u bolnici. Tada smo znali nešto pojesti poskrivečki.

Sada dobivamo čaj i jedan obrok po izboru: suhi, mliječni ili topli, a kavicu koju pijuckamo, kupimo sami.

Sandra Pintarić, glavna sestra odjela dijalize

U Udruzi dijaliziranih sam godinama članica, a trenutno sam i predsjednica dijaliziranih bolesnika. U posljednje vrijeme bilo je nezadovoljstva hranom za nas, ali naši ljudi se ne usude kritiku izreći na pravi način. Ipak, jedna se gospođa odvažila i poslala e-poruku Upravi i ta poruka je doprijela pa se počelo razgovarati o promjeni jelovnika na relaciji pacijenata i svih onih u lancu koji se brinu o prehrani bolesnika na dijalizi.

– Možda svi pacijenti nisu ni znali da imaju pravo birati među trima jelovnicima: toplog obroka, sendvič-obroka i mliječnog obroka, pa je kod njih zbog jedne vrste obroka došlo i do zasićenja..

No, ističe Katica: – Nismo siromašna županija i mislim da možemo osigurati bogatiji jelovnik bolesnicima na dijalizi i da će se sada, nakon što je uspostavljena suradnja s nadležnima u Bolnici, to poboljšati. Za početak, u našim se obrocima čak pojavilo i malo salate i više mesa.

Premda možemo jesti jednom rukom, u tome se snalazimo, a one nepokretne hrane medicinske sestre.

Obrok u popodnevnoj smjeni dolazi negdje na polovici dijalize, oko pola četiri popodne. Serviraju nam ga točno, što je važno jer jelo do pacijenta dolazi toplo. Od sitnih zadovoljstava dopušteno nam je popiti kavu, ali ne i vodu.

Ravnatelj Bolnice Igor Šegović odmah je po saznanju, nakon što su pacijenti izrazili želju za poboljšanjem, aktivirao sve djelatnike uključene u to što je na kraju rezultirao poboljšanjem. – To je suradnja s pacijentima kakvu želimo jer su pacijent i medicinski djelatnici tim koji zajedno mogu poboljšati uvjete liječenja, naglasio je ravnatelj.

Sanja Pintarić, glavna sestra Odjela, dijeli svakodnevicu dijaliziranih bolesnika i zna kako je njima teško biti rastrgan između žudnje za jelom koje ne smiju i onoga što mogu i smiju. Osim toga, na dijalizi im je slobodna samo jedna ruka kojom se mogu hraniti u vrijeme obroka, druga mora biti mirna zbog čega je učvršćena i privezana.

– Jelovnici se pripremaju u bolničkoj kuhinji, ali i mi pratimo što oni smiju ili ne smiju jesti, posebice vodimo računa o izbjegavanju namirnica bogatih kalijem, kaže glavna sestra Sanja Pintarić. On je njihov smrtni neprijatelj, a rasprostranjen je svugdje u povrću i voću, posebno u jagodama i bananama. Uz to, puno pacijenata na dijalizi ima i dijabetes. To znači još dodatnu složenost u prehrani i da treba voditi računa o ograničenjima unosa neželjenih namirnica za obje dijagnoze. Kad su dugo na dijalizi, mi moramo voditi računa ne samo o tome koje toksine bi bubreg trebao pročistiti već i o tome da im iz organizma izlaze i oni sastojci koji im trebaju za normalno funkcioniranje organizma. Neke od posljedica dugotrajne hemodijalize su hiperkalemija, višak kalcija, manjak fosfora ili povišeni fosfor, što opet donosi određeni način prehrane.

Pacijentima treba i ugoditi

Da bi ilustrirala koliko je složen jelovnik za dijalizirane, sestra Sanja nam je navela kako je onima s visokim kalijem preporučeno izbjegavanje voća i povrća, s visokim fosfatima izbjegavanje mliječnih proizvoda i na kraju dijalizirani bolesnici ne mokre ili smanjeno mokre pa trebaju paziti i na unos tekućine koje ima ne samo u pićima već i u naizgled suhim namirnicama, čak i kruhu. Moraju paziti na svaku kap koju unose u organizam. Jako je važno da između dviju dijaliza donos u težini bude čim manji, odnosno da u organizmu nakupe čim manje vode. Svaki drugi dan, kad dođu na dijalizu i kad s nje odlaze, mjere “suhu” težinu, kakva bi bila da im je bubreg zdrav i radi. Ako je nečija idealna težina 80 kilograma, a mjerenjem se prije dijalize utvrde 83 kilograma, to znači da je na dijalizi potrebno iz njihova organizma izvući ta tri litra tekućine viška. Rezultat dijalize mora biti čim bliži tzv. suhoj težini.

Zatajenje bubrega, zbog čega se odlazi na dijalizu, jako je teška kronična bolest o kojoj se premalo govori, a pacijentu donosi velika i teška ograničenja jer ne smije jesti slatko, mora izbjegavati povrće, voće i još ne smije piti vodu. Uz to je i dijaliza, sama po sebi, naporan tretman koji iscrpljuje, a bez nje nema života, kaže glavna sestra Sanja.

Kaže da pri hranjenju pacijenata medicinsko osoblje pomaže nepokretnim bolesnicima, a ostali su naučeni služiti se jednom rukom, žlicom ili vilicom. Rezati nožem ne mogu sami, ipak razumljivo je da požele pojesti i komad mesa. Nastojimo pacijentima ugoditi prema njihovim prehrambenim preferencijama. Neki unatoč kuhanim toplim obrocima radije uzimaju mliječne ili suhe-sendvič obroke.

Pacijentima na dijalizi nije jednostavno složiti jelovnike tako da budu hranjivi i privlačni na tanjuru. Kad je do nas došla informacija da žele neke promjene i da na tanjuru bude malo više mesa u komadu i malo više salata, mi smo ih tome prilagodili, kazala je Monika Vidović, voditeljica kuhinje.

– Uz to, pomakli smo i vrijeme dostave tako da hrana koju dobivaju dok su na dijalizi bude čim toplija. Nismo precizno znali njihovu dnevnu rutinu, pa im je prije hrana malo stajala prije konzumacije i naravno da se malo i ohladila. Pomakli smo dostavu tako da je sada odmah po dostavi mogu jesti toplu. Svaki dan im sada dostavljamo kuhanu hranu. Ranije smo imali kombinaciju suhe i kuhane hrane, premda i sada neki pacijenti i dalje žele suhu hranu.

– Sve jelovnike za pacijente ne pišemo od danas za sutra, već jelovnike za sve dijete pa tako i za za dijalizirane pripremamo tjedan dana unaprijed da hrana bude raznovrsna.

Svaki pacijent treba razgovor s nutricionistom

Ivana Tkalec, nutricionistica u Bolnici, kaže da bi najbolje bilo da se pacijent, kad se suoči s dijetom za hemodijalizirane pacijente, obrati glavnoj sestri na odjelu kako bi ga povezala s njom kao nutricionisticom. Nije problem doći k pacijentu i s njim individualno proći jelovnik, dok pacijenti leži na dijalizi. Najbolje je da ispišem životne navike određenog pacijenta kako bi on sebi prilagodio jelovnik. Važno mi je znati kad ima doručak, ručak, večeru. Tko mu kuha obroke, s kim živi. To je jako važno. Nije samo važno što on mora jesti, već je važno da to zna cijela obitelj. Kad vidim kakve su pacijentove prehrambene navike, onda je lakše na konkretnim navikama objasniti mu iz prve ruke što je za njega dobro, a što nije. Što može ostaviti u kojim količinama i kada, a što zamijeniti nečim drugim. Postoje neki osnovni postulati. Pekarski proizvodi imaju puno soli, pa bi za takve bolesnike bolje bilo jesti običan bijeli kruh jer ima manje nekih minerala nego druge vrste kruha i sadrži i manje soli nego, primjerice, heljdin kuh.

Bolesnici na dijalizi trebali bi dnevno jesti od tri do pet obroka i pri tome izbjegavati jela bogata fosforom, kalijem, natrijem i ograničiti unos tekućine.

Mnogi bolesnici nažalost ne znaju da su unijeli tekućinu ako su pojeli jogurt, puding ili jabuku. Tekućina nije samo ono što se pije. Tekućina se unosi i kad se pojede varivo, juhica, voće, povrće, čak i kruh. A sve to zajedno ne bi trebalo sadržavati više od litra tekućine dnevno.

Neprijatelj bubrežnih bolesnika je i fosfor, a pedeset grama serviranog sirnog namaza ima 613 mg fosfora i to je puno za cijeli dan. Zato bubrežni bolesnici trebaju pronaći zamjene koje ga sadrže što manje kao što su rikota, kiselo vrhnje ili vrhnje za kuhanje. Neke pak su namirnice dvojbene – dobre jer nemaju puno fosfora, ali imaju s druge strane puno natrija i još su konzervirana, pa prema tome opet su nepreporučljive za dijalizirane bolesnike.

Oni posebno moraju znati čitati deklaracije na proizvodima, izbjegavati ono što sadrži kalijev fosfat i polifosfat, razlikovati sadržaj fosfora koji dolazi iz anorganskih i organskih namirnica. Organski fosfor se ne iskoristi u potpunosti u tijelu, za razliku od anorganskog iz prerađenih namirnica koji se 100 posto iskoristi u tijelu. Brza hrana, gazirani napitci i procesirana hrana sadrži fosfor koji se sto posto iskoristi u tijelu i ona nije dobra za dijalizirane bolesnike. Iz životinjskog mesa, mlijeka i jaja iskoristivost fosfora je od 40 do 60 posto, a iz hrane biljnog podrijetla od 10 do 30 posto. Što se tiče izbjegavanja fosfora, najbolje je jesti hranu biljnog podrijetla. Primjerice, iz žitarica i mahunarki fosfor može i izaći tijekom kuhanja u većoj količini vode ili namakanjem žitarica kao što su razne kaše preko noći u vodi pa ispiranjem i nakon toga kuhanjem. Od mliječnih proizvoda dijaliziranima nisu preporučeni tvrdi sirevi, čak i jedan mali klipić je opasan jer sadrži puno soli. Opasno je i konzervirano povrće, pa i kiseli kupus, jer ga treba puno soliti u procesu kiseljenja.

Neprijatelj dijaliziranih bolesnika je i kalij kojeg ima puno u grahu. Ali ako noć prije kuhanja odstoji u vodi, ispire se dva puta i prokuha u većoj količini vode, onda će se količina kalija smanjiti u odnosu na onu u sirovom grahu. Uz njegova je bioiskoristivost od 10 do 30 posto.

Među voćem najviše kalija imaju kivi, banane, trešnje, ananas i jagode. Jabuke i kruške su najprihvatljivije za dijalizirane bolesnike. Prokuhane kao kompot sadrže još manje kalija. Mandarine, naranče i lubenice mogu se jesti sirove. Jabuke se mogu jesti i pečene. Od riba najviše kalija ima u osliću. Najbolja zamjena za meso je jaje koje ima najmanje kalija, slijedi tuna, ali je nikome na savjetujem jer sadrži živu, preporučuje nutricionistica Ivana Tkalec. Preporučuje bijelo meso puretine i piletine, junetinu i svinjetinu. Najbolje je iz domaćeg uzgoja bez kontroverzne soje u smjesama.

Ivana Tkalec, nutricionistica

Fosfor iz mesa može se izvući tako da ga jedan sat prije pripreme ostavimo u ledenoj vodi. Najopasnije su za pacijente namirnice s anorganskim fosforom. To su razne konzerve, salame, hrenovke, hamburgeri, konzervirana riba te gazirani i sportski napitci. Sve što sadrži boje, konzervanse i aditive.

No tijekom individualnih konzultacija nutricionista s pacijentom prođe se kako se čitaju deklaracije, što se krije iza pojedinih sastojaka ili E- brojeva i što u sastavu pojedine hrane nije dobro za njih, kako smanjiti unos štetnih sastojaka te kako ono što je u njihovim prehrambenim navikama dobro zadržati, a u čemu se prilagoditi bolesti.

Začini, što i samo ime kaže, poboljšavaju okus hrani. Sadrže više minerala i vitamina, ali ako ih upotrebljavamo u tragovima, neće biti opasni.

Drugo su umjetni dodaci prehrani kao što je vegeta koja u sebi sadrži pojačivače okusa (mononatrijev glutamat). Osim toga, njezin je glavni sastojak sol, a najmanje je sušenog povrća. Dakle, sol i natrijev glutamat nisu sastojci koje bi trebali konzumirati bolesnici na dijalizi. U liječenju njihove bolesti od presudne je važnosti da su dobro educirani koja hrana im škodi, a one koji su vješti u pronalaženju informacija na internetu uputim koje su to stranice koje sadrže dobre informacije i upute za njih.

Monika Vidović, voditeljica kuhinje

Glavna fotka:

foto: prilog zdravlje bubrežni/Natalija Friščić, kuharica jpg:Natalija Friščić, kuharica, priprema juhu i povrće na lešo

Portreti fotke:

foto: prilog zdravlje bubrežni/ Katarina Blažeka jpg: Katica Blažeka, predsjednica Udruge dijaliziranih Međimurske županije

foto: prilog zdravlje bubrežni/Sanja Pintarić, glavna sestra jpg: Sanja Pintarić, glavna sestra Odjela dijalize

foto: prilog zdravlje bubrežni/Monika Vidović, voditeljica kuhinje jpg: Monika Vidović, voditeljica kuhinje 

foto: prilog zdravlje bubrežni/Ivana Tkalec, nutricionistica jpg:Ivana Tkalec, nutricionistica

 

okvir (lijeva margina)

 

Tri neprijatelja bolesnika na dijalizi

  • kalij
  • natrij
  • sol

 

Namirnice koje treba izbaciti iz jelovnika

  • konzerve
  • salame
  • hrenovke
  • hamburgere
  • gazirana i sportska pića
  • klipiće (jesti bijeli kruh)
  • sve što sadrži boje, konzervanse i aditive

Preporučeno voće

  • jabuke
  • kruške
  • kompoti od jabuke, kruške ili pečene jabuke
  • lubenice
  • mandarine
  • naranče

Nepoželjno voće

– kivi

– banane

– jagode

 

Nepoželjno povrće

– zeleno povrće

– kiseli kupus

– rajčica

 

Nepoželjna riba

– tuna

 

Poželjno meso

– bijela puretina

– bijela piletina

– junetina

– svinjetina, posebno iz domaćeg uzgoja

Primjeri obroka za pacijente na dijalizi

foto:prilog zdravlje bubrežni/ puretina s mahunama: Puretina s mahunama

foto:prilog zdravlje bubrežni/tjestenina s mljevenim mesom: Tjestenina s mljevenim mesom

Ostavi komentar

Povezani članci

Ostanimo povezani

43,084FanoviLajkaj
619SljedbeniciSlijedi
0PretplatniciPretplatiti

NAJNOVIJE