9.5 C
Čakovec
Četvrtak, 28 ožujka, 2024

Mala škola prve pomoći: Što učiniti kad primijetimo prometnu nesreću?

Dogodi se da naletimo na prometnu nesreću. Što tada učiniti pitali smo Petru Jezernik, dr. med., Juricu Juričana, mag. med. techn., Ivana Habulu, bacc. med. techn. i Antonija Gužvineca, bacc. med. techn., koji su savjetovali:

– Ako primijetimo prometnu nesreću, potrebno je smanjiti brzinu, vozilo zaustaviti na sigurnoj udaljenosti uz rub ceste, isključiti motor i upaliti sva četiri pokazivača smjera na vozilu. Pri izlasku iz vozila potrebno je odjenuti reflektirajući prsluk i postaviti sigurnosni trokut iza vozila, najmanje 100 metara od mjesta nesreća u nenaseljenom području.

Prije samog pristupanja unesrećenom važno je brzo i smireno procijeniti situaciju i uvjeriti se da nismo neposredno izloženi opasnosti, a time mislimo na opasnost od izbijanja požara, strujnog udara, mogućnosti curenja opasnih tvari i sl.

Ako procijenimo da je pristup nesiguran, važno je ne izlagati se riziku! U slučaju prijeteće opasnosti potrebno je udaljiti ostale sudionike, pozvati hitne službe i pričekati na sigurnoj udaljenosti. Ako je pristup siguran, stabiliziramo vozilo povlačenjem ručne kočnice, ugasimo motor i izvadimo ključ iz brave. U slučaju da je vozilo na boku, ne smijemo ga vraćati na kotače, već pokušati spriječiti daljnje prevrtanje.

Osnovni preduvjet kvalitetnog pružanja prve pomoći je procjena stanja unesrećene osobe. Važno je da osobi pristupimo smireno te brzo utvrdimo njezino stanje i ozljede. Procjenu stanja započinjemo prvim pregledom u položaju u kojem smo zatekli unesrećenu osobu. Kada razgovaramo o prometnim nesrećama, uvijek pretpostavljamo da je moguća ozljeda vrata ili kralježnice i tada ne mičemo unesrećenu osobu, već pripazimo da glava i vrat budu poduprti. Ako primjetimo veliko krvarenje, bitno je isto zaustaviti. Ako ustanovimo da su prisutne ozlijeđene osobe, vrlo je bitno pravovremeno pozvati hitnu pomoć na broj 194. Tijekom razgovora s medicinskim dispečerom važno je ostati smiren, slijediti upute, ostati uz unesrećenu osobu te ju smirivati i ohrabrivati. Tijekom pozivanja hitne medicinske službe bitno je navesti: tko zove, što se dogodilo, gdje se dogodilo, koliko je ozlijeđenih, kakve su njihove ozljede i kakve su okolnosti na mjestu nesreće.

 

Vrste i broj ozljeda povezani su s uzrokom nastanka ozljede, stoga je važno utvrditi mehanizam nesreće kako bi se lakše predvidjele vrste i težina ozljeda. Ako se radi o sudaru vozila, ispadanju unesrećene osobe iz vozila, prevrtanju vozila, nenošenju zaštitne kacige i sl., možemo pretpostaviti da se radi o teškim ozljedama. Kod nesreća s većim brojem ozlijeđenih prioritet imaju osobe čiji je život neposredno ugrožen.

Smije li se ozlijeđene dirati ili izvlačiti iz auta? 

Ozlijeđene osobe u pravilu nikada ne pomičemo, osim ako to situacija ne zahtijeva, a pritom mislimo na nesigurnu okolinu (vozilo visi s litice), opasnost od nastanka požara, eksplozije i sl. U toj situaciji bitno je unesrećenu osobu što prije izvaditi iz vozila “kako znamo i umijemo”. Priđemo osobi te ju sa stražnje strane rukama obuhvatimo u razini pazuha i povlačimo ju na svoju natkoljenicu. Koračeći prema iza vučemo osobu položenu na svoju natkoljenicu i odlažemo ju na sigurnu udaljenost.

U situaciji sigurne okoline osobu ne pomičemo, već samo procijenimo njeno stanje tako da provjeravamo stanje svijesti, otvaramo dišni put ako je potrebno, provjeravamo diše li osoba i provjeravamo cirkulaciju, odnosno krvari li osoba.

Brz i pravodoban dolazak interventnih službi na mjesto nesreće hitnim koridorom osigurava zbrinjavanje unesrećenih u okviru tzv. zlatnog sata, povećava mogućnost preživljavanja osoba stradalih u prometnim nesrećama te izravno utječe na smanjenje stope invaliditeta, morbiditeta i mortaliteta.

Kada ugledate nadolazeće vozilo hitne pomoći s upaljenom signalizacijom (plava svjetla) te sirenom, važno je ne naglo kočiti te se pomaknuti u desnu stranu koliko je moguće. Nikako ne smijete izvoditi nagle pokrete te pretjecati vozilo hitne pomoći.

Krvarenja i prijelomi

Krvarenja su jako opasna, tu je pravovremeno reagiranje od životne važnosti. Kako zaustaviti i gdje pritisnuti, podvezati mjesta s obzirom na dijelove tijela koji obilno krvare? Krvarenje ili istjecanje krvi iz krvožilnog sustava nastaje kao posljedica ozljeda i bitno ga je što prije zaustaviti kako bismo spriječili neželjene posljedice, odnosno iskrvarenje, šok i smrt. Razlikujemo vanjsko krvarenje i unutarnje krvarenje koje uglavnom nije vidljivo. Vanjsko krvarenje može biti različitog intenziteta, a to ovisi o vrsti ozljede i krvnoj žili koja je oštećena. Kako bismo zaustavili krvarenje, potrebno je mjesto krvarenja prekriti sterilnom kompresom ili čistim ručnikom i direktno pritisnuti dlanom. Nakon toga slijedi postavljanje kompresivnog zavoja. Na sterilnu kompresu stavimo kompresivni predmet (drugi smotani zavoj, priručno sredstvo) i to zajedno omotamo zavojem, lagano stežući. Ozlijeđeni dio tijela podižemo iznad razine srca ako je to moguće. Jednom postavljenu kompresu ne skidamo, već u slučaju prokrvljenja samo dodajemo sljedeću i omotamo zavojem.

Ako se radi o amputacijskoj ozljedi, jakom nagnječenju ili velikom krvarenju i nikako ne uspijevamo zaustaviti krvarenje, možemo se koristiti metodom podvezivanja. Nekoliko centimetara iznad rane postavimo trokutastu maramu u širini od 5 cm, kravatu ili debelo uže. Povesku zatežemo štapićem, kemijskom ili nečim priručnim sve dok krvarenje ne stane. Vrlo je bitno zabilježiti vrijeme stavljanja poveske.

Prijelomi predstavljaju pucanje ili lom kostiju uslijed djelovanja neke sile. Kod prijeloma je važno čim manje pomicati ozlijeđeni dio zbog mogućnosti daljnjeg ozljeđivanja okolnih mekih tkiva oštrim dijelovima kostiju. Simptomi i znakovi prijeloma mogu biti: asimetrija dijela tijela, oticanje i modrica, bolovi i nemogućnost pokreta, škripanje koje se osjeća pod prstima zbog struganja vrhova kostiju, rana na tome dijelu tijela. Razlikujemo otvoreni i zatvoreni prijelom.

Otvoreni prijelom

Otvoreni prijelom se prepoznaje prema rani iznad mjesta prijeloma ili probijanju kosti na površinu kože. Savjetujemo unesrećenoj osobi da miruje, postavimo osobu u ležeći ili sjedeći položaj te pozovemo hitnu medicinsku službu. Izobličeni dio tijela ne pokušava se izravnati niti namještati, ozljeda se zbrinjava kako je zatečena. Kod otvorenog prijeloma zaustavljamo krvarenje, oko kosti stavljamo sterilne gaze te prekrijemo samu kost sterilnom gazom. Pažljivo (bez prejakog pritiska) zamotamo zavojem i imobiliziramo dva susjedna zgloba ako je moguće.

Zatvoreni prijelomi

Kod zatvorenog prijeloma ne dolazi do probijanja kože, no potrebno je paziti da se ne miče ozlijeđeni dio zbog mogućnosti oštećenja žila, živaca i organa oštrim dijelovima kostiju. Zbrinjava se imobilizacijom dvaju susjednih zglobova od mjesta prijeloma i to u slučaju kada nije moguć brz dolazak hitne medicinske službe.

Prijelomi ruke se imobiliziraju trokutastom maramom koja se veže oko vrata. Kod prijeloma nadlaktice postupak je isti samo se upotrebljava još dodatno druga trokutasta marama koja se veže ispod ramena na zdravoj strani tijela. Kod prijeloma noge, zdrava noga se približi ozlijeđenoj, između nogu se stavi majica/trenirka/tanji pokrivač i učvrsti se na više mjesta pomoću savijenih trokutastih marama, a čvorovi se vežu na neozlijeđenoj nozi.

Kod istegnuća ili uganuća zglobova, potrebno je mirovati, stavljati hladne obloge na mjesto boli (nikad stavljati led direktno na kožu, uvijek omotati u krpu!), staviti nogu u povišeni položaj da se smanji oticanje te omotati elastičnim zavojem.

Osoba bez svijesti i osoba ne diše

Besvjesno stanje je stanje u kojem unesrećeni ne reagira na vanjske podražaje, ali diše i srce mu radi. Ako ste se našli u situaciji da ste zatekli osobu kako leži na leđima, slijedite ove korake:

  1. Kleknite pored unesrećene osobe, skinite naočale te maknite iz okoline sve predmete koji smetaju. Ruke i noge unesrećene osobe morate ispružiti te ruku koja je bliže vama stavite pod pravi kut s dlanom okrenutim prema gore.
  2. Drugu ruku prebacite preko prsa unesrećene osobe s vanjskom stranom dlana prislonjenom na obraz koji je vama bliži i držite u tom položaju. Drugom rukom uhvatite osobu za natkoljenicu koja je dalja od vas, presavijte je u koljenu pazeći da stopalo bude na tlu. Kada to uradite, povucite unesrećenu osobu prema sebi povlačenjem koljena.
  3. Nogu koju ste prebacili namjestite da bude pod pravim kutom. Glavu unesrećene osobe lagano zabacite prema nazad kako bi dišni put ostao otvoren.

VAŽNO: Unesrećena osoba okreće se na stranu koja nije ozlijeđena, osim kod ozljeda prsišta i uha, tada se osoba okreće na ozlijeđenu stranu. U slučaju trudnica, osoba se okreće na lijevi bok.

Ako osoba bez svijesti ne diše i nema pulsa

Osobe bez svijesti kod kojih ustanovimo da ne dišu (zabacivanjem glave te osjećanje, slušanjem i gledanjem prsnoga koša) i nemaju puls (provjerom kažiprstom i srednjim prstom na vratu) potrebno je započeti reanimaciju. Kleknemo pored unesrećene osobe u ravnini sa prsnim košem i stavimo korijen dlana jedne ruke na srednji dio prsne kosti, prekrijemo korijenom dlana druge ruke te isprepletemo prste i držimo ih odignute od prsnoga koša. Izravnamo ruke u laktovima i ramena postavimo okomito u odnosu na prsni koš unesrećene osobe.

Reanimacija se radi u omjeru 30:2 (30 kompresija na prsni koš pa 2 upuha). Potrebno je utiskivati prsnu kost dubinom od 5 do 6 cm, brzinom od 100 do 120 pritisaka u minuti. Ne odmičemo ruke od prsnoga koša, a prije sljedećeg pritiska pričekamo da se prsni koš vrati u početni položaj. Vrijeme pritiska i popuštanja mora biti jednako.

Nakon 30 pritisaka potrebno je upuhnuti zrak 2 puta. Kod samo upuhivanja, zbog osobne zaštite, potrebno je staviti kompresu/gazu. Jedna ruka ide na čelo, a druga pod bradu pa se glava lagano zabaci unatrag. Palcem i kažiprstom ruke koja je na čelu pritisnemo nos (zatvoriti ga), svojim usnama obuhvatimo usne unesrećene osobe te upuhnemo zrak iz pluća u trajanju od 1 sekunde. Taj proces ponavlja se sve do dolaska hitne medicinske pomoći.

VAŽNO:

  1. Kod osoba koje su izvučene iz vode te nemaju puls i ne dišu, potrebno je započeti reanimaciju s 5 upuha pa dalje primjenjivati vanjsku masažu srca i upuhivanje u omjeru 30:2.
  2. Ako zbog osobnih razloga ne želite primjenjivati umjetno disanje, može se provoditi isključivo vanjska masaža srca zbog prisutnosti određene količine kisika u krvi.

Ostavi komentar

Povezani članci

Ostanimo povezani

43,705FanoviLajkaj
608SljedbeniciSlijedi
0PretplatniciPretplatiti

NAJNOVIJE