Osim što donose sreću, spašavaju nas i naše dimnjake

dimnjačar bendelja4 re
Crni srećonoša

U ovo blagdansko vrijeme prije dvadesetak i više godina kada mobiteli i ostala čuda suvremene tehnologije nisu bili sastavni dijelovi naših života, svima nama stizale su na kućne adresu novogodišnje čestitke. Najčešći motivi bili su dimnjačari za koje se vjerovalo kako nose sreću. Uz čestitke, nasmiješeni dimnjačari bili su i motivi na zidnim kalendarima koje su sami izdavali i dijelili. U to vrijeme, svi smo se hvatali za gumbe, po mogućnosti crne, svaki put kad bi ih sreli na ulici, a mogli su se vidjeti često. 

Ljudi u crnom donose sreću i brinu za našu sigurnost

Obučeni u crno odijelo, od glave do pete, samo su im se sjali zlatni gumbi na uniformi te bijeli zubi na umrljanom licu. Ako su djeca bila dobra, mogla su čak dobiti i bombone pod imenom dimnjačar. Šetali su tada dimnjačari sa svojim ljestvama, oko ramena okićeni sajlama i četkama te čistili dimnjake pentrajući se po krovovima u potrazi za otvorom dimnjaka.

Danas su, nažalost, minula ta vremena. Niti ih je više toliko, niti se penju po krovovima niti su cijeli umrljani crnom sađom, onog specifičnog mirisa koji im je znao ući pod kožu i nikako ga nisu mogle sprati sa sebe. Sada, naime, čiste dimnjake odozdo, u kuće ulaze praktički s bijelim rukavicama jer su sve moderne, lijepo uređene i teško da si mogu dozvoliti let neuhvatljive sađe po dnevnoj sobi ili nekoj drugoj prostoriji. Srećom, priče o dimnjačarima su ostale, nasmijavaju generacije i generacije mladih jer nekad se po tavanima moglo vidjeti i doživjeti svašta. Među onima dimnjačarima ili srećonošama kako ih tu i tamo zovu je i naš sugovornik 62-godišnji Stjepan Bendelja iz Madaraševca kraj Hrženice koji već godinama održava dimnjake i brine o sigurnosti mještana Goričana.

Cijeli članak pročitajte u tiskanom izdanju Međimurskih novina koje od petka, 03. siječnja, možete kupiti na prodajnim mjestima diljem Međimurja. 

 

Ostavi komentar