Ono što se posebno ističe u plasteniku Mije Vurušića iz Štefanca su grmovi bosiljka, kako zelenog, tako i ljubičastog. Osim što je prepun pčela koje kupe nektar s njegovih cvjetova, a usput oprašuju i ostalo povrće, bosiljak je tu i zbog drugih razloga.
Mijo je čovjek koji voli raditi rukama i svestrani je majstor pa je tako i plastenik njegovih ruku djelo. A 20-ak kvadrata zatvorenog dijela prostora, od tla pa do samog krova, ili bolje rečeno, svaki kvadratni centimetar prostora zauzima povrće.
Ima tu rajčice, paprike, celera pa čak i luka koji visi s metalne konstrukcije kako bi se potpuno osušio i bio spreman za skladištenje preko zime. Prazna lukova gredica trenutno čeka sjeme, kako nam je rekao, salate endivije.
No, ono što se posebno ističe u plasteniku su grmovi bosiljka, kako zelenog, tako i ljubičastog. Osim što je prepun pčela koje kupe nektar s njegovih cvjetova, a usput oprašuju i ostalo povrće, bosiljak je tu i zbog drugih razloga.
Zašto je bosiljak zasadio u svom vrtu, što radi s njim, pročitajte u tiskanom izdanju aktualnog broja Međimurskih novina koji je u prodaji od petka, 9. rujna.
