Seksologija Martina Jerbić-Cecelja: Što učiniti kada u braku ili vezi nema (dovoljno) seksa?

dr jerbić cecelja

Najčešći problemi kod muškaraca su: erektilna disfunkcija, prijevremena ejakulacija, odgođena ejakulacija, nesposobnost postizanja ejakulacije, bolni snošaj i poremećaj seksualne želje, a kod žena: poremećaj orgazma, poremećaj seksualne želje, vaginizam i  bolni snošaj

U današnjem društvu razgovor o seksualnosti i seksualnim problemima još uvijek predstavlja tabu temu. To ne znači da ljudi ne izražavaju svoju seksualnost, no možda o njoj ne govore, ne komuniciraju s partnerima, ne promišljaju u onolikoj mjeri koliko bi to trebalo. Zašto? Zato što seksualni poriv i nagon očarava ljude svih profesija, od antičkih vremena pa sve do danas. Seksualnost je tema mnogih književnih i umjetničkih radova. U njoj se isprepleću religije, filozofija, pravni aspekti te moralne  vrijednosti. Stoga je seksualnost bitan faktor življenja svakog pojedinca i para, a proučavanjem seksualnosti stječemo točne podatke i činjenice koje nam mogu pomoći u sprečavanju i rješavanju seksualnih problema.

Zašto dolazi do seksualnih poteškoća u braku ili vezi?

Danas postoji mnogo problema u seksualnim odnosima kako prema samima sebi, tako i prema partnerima (neovisno jesu li oni istog ili različitog spola, istog ili različitog rodnog identiteta ili uloge te orijentacije). Važno je da se svaki pojedinac osjeća dobro u svojoj seksualnosti.

No, nije uvijek tako. Postoje i problemi na tom području koji su često razlog konflikata i pomanjkanja komunikacije te na kraju i razmimoilaženja partnera.

Zato postoje seksualni savjetnici i terapeuti koji su educirani da identificiraju i prepoznaju poteškoće vezane za seksualne probleme partnera ili pojedinca, koji koriste napredne tehnike kako bi smanjili i/ili riješili te probleme. Dobra vijest je da je mnoge probleme moguće riješiti uz dobru motivaciju i angažman para i/ili pojedinca, a „lošija” strana jest da se to ne može riješiti preko noći, već ponekad traje i nekoliko mjeseci pa i godina. Dakle, uz dobru motivaciju potrebno je i strpljenje.

Najčešći problemi kod muškaraca su: erektilna disfunkcija, prijevremena ejakulacija, odgođena ejakulacija, nesposobnost postizanja ejakulacije, bolni snošaj i poremećaj seksualne želje, a kod žena: poremećaj orgazma, poremećaj seksualne želje, vaginizam i  bolni snošaj. Zanimljivo je da dio ženskih spolnih organa koji zovemo klitoris ima samo jednu funkciju, a to je postizanje ugode. Stoga je potrebno naglasiti kako niti jedna žena ne bi smjela imati problema s postizanjem orgazma jer joj je takva anatomija.

Statistički gledano, svaka 5. žena ima poremećaj orgazma, svaka 7. žena ima nedostatak seksualne želje, a svaka 10. žena ima poremećaj uzbuđenja i bol prilikom spolnog odnosa. Otprilike 4 % muškaraca ima erektilnu disfunkciju prije 40-te godine života, a čak 60 % nakon 70-te godine života.

dr jerbić ceceljaNajvažnije je detektirati problem

Kako bismo mogli pomoći klijentima u njihovim seksualnim problemima (bilo individualnim, bilo partnerskim), moramo prvo prepoznati u kojoj fazi seksualnog ciklusa problem postoji. Pa tako govorimo o četiri faze seksualnog ciklusa, a to su: uzbuđenje, plato, orgazam i razrješenje. Neki autori su u taj proces dodali i fazu želje koja potiče jače uzbuđenje, a time i ostale odgovore kod muškaraca i žena.

Razlikujemo tzv. podizače seksualne želje kao i potiskivače seksualne želje. I jedni i drugi mogu biti organske i psihogene naravi.

Tako u organske „podizače“ seksualne želje ubrajamo testosteron i afrodizijake, a u psihogene „podizače“ ubrajamo: privlačnost partnera, romantiku, zaljubljenost, zajednički ugodni rituali, mirisi vezani za sjećanja, ugodan ambijent i sl. Organski „potiskivači“ seksualne želje su: hormonski poremećaji te neki lijekovi (neki antihipertenzivi te antidepresivi), a u psihogene „potiskivače” ubrajamo: neprivlačan partner, ljutnju, stres, zamjeranje, egzistencijalne krize, financijske probleme i sl.

Svatko od nas je svojim odgojem, odrastanjem i pripadnošću društvu razvio određene „seksualne skripte“ koje predstavljaju odgovore na pitanja kako smo, kada, gdje, zašto i s kim naučili razvijati svoju seksualnost i općeniti stav o tome.

Seksualna fantazija kao veliki pokretač uzbuđenja

I za kraj, a ujedno i nastavak te teme predlažem da svatko od čitatelja razmisli o jednoj svojoj seksualnoj fantaziji koja može biti veliki pokretač uzbuđenja i otvorene seksualnosti prema partneru. Ne možete li zamišljati u tom smislu, onda možda imate problem jer fantazije uvijek ostaju u polju „fantazija“ koje nisu realnost i ne trebaju poticati osjećaj grižnje savjesti, a ako često fantazirate o seksualnim temama, onda  imate otvoren i zdrav pristup individualnoj i partnerskoj seksualnosti.

Vodite računa o rizicima erektilne disfunkcije!

Što se tiče problema erektilne disfunkcije, potrebno je naglasiti faktore rizika na koje svaki pojedinac može utjecati (osim na faktor starenja), a to su: srčani problemi, dijabetes, pušenje, alkohol, psihički poremećaji, prekomjerna tjelesna težina, neki lijekovi , poremećaji rada štitnjače, ozljede živaca i drugi.

Proučavanje seksualnosti uči nas i kako o toj temi razgovarati s djecom i pripremiti ih da imaju zdrav odnos prema seksualnosti: vlastitoj i partnerovoj jer to je podloga za dobru i otvorenu komunikaciju u vezi, a time i sretniji odnos.

Gdje još terapeuti (ne) mogu uskočiti pomoći?

Savjetnici i terapeuti koji pomažu u postizanju boljeg individualnog odnosa prema vlastitoj seksualnosti, kao i odnosa u partnerstvu, proučavaju i problem silovanja. Također, oni mogu savjetovati kako se ponašati prema djeci i njihovom ponašanju koje roditelji slučajno zateknu ne znajući kako bi reagirali (npr. kada maloljetnik gleda pornografiju ili  se samozadovoljava ili ima sklonosti promjene rodnog identiteta ili spola) .

Postoje dva slučaja kada pak se ne može provesti savjetovanje/terapija, a to su: trauma (PTSP) i osoba koja živi sa zlostavljačem.

Ostavi komentar