Prema katoličkom kalendaru, 27. rujna obilježava se blagdan sv. Vinka Paulskog koji je umro na današnji dan 1660.
Župa Selnica danas pak ima klanjanje.
Veliki apostol kršćanske ljubavi i milosrđa koji je u siromašnima gledao Krista i snažno ih volio. Utemeljitelj je lazarista i sestara milosrdnica koje i danas djeluju i neumorno nastavljaju njegovo poslanje. Sveti Vinko Paulski veliki je apostol kršćanske ljubavi i milosrđa. Rođen je 1581. godine u malom francuskom selu Pouy, u siromašnoj seljačkoj obitelji.
Kako bi se izvukli iz siromaštva, otac je prodao volove i poslao sina da uči za svećenika. Smatrao je da bi tako njegov sin imao lakši i materijalno sigurniji život, a mogao bi pomoći i svojim roditeljima. Ni sam Vinko nije bitno drukčije razmišljao, nego je svoju svećeničku službu više razumijevao kao dobar poslovni pothvat, nego životni poziv. Vinko je marljivo učio, studirao teologiju na sveučilištu u Toulousu, a s dvadeset godina postao je svećenik.
Bezuspješno je pokušavao dobiti dobrostojeću župu. Za to vrijeme upao je u dugove i morao pobjeći od zajmodavaca. Na tom bijegu zarobili su ga turski gusari i prodali u Tunis.
Vinko je u Tunisu radio kod nekog ribara, pa kod alkemičara. Kada mu se ukazala prilika, pobjegao je i došao u Avignon. Opet se borio za dobro crkveno mjesto s puno novaca. Znao je govoriti:
– Da sam znao što je svećeništvo, radije bih danas obrađivao zemlju.
Nakon desetak godina svećeništva konačno je dobio župu kod Lyona. Tu se polako i njegov pogled na svećeništvo mijenjao, te je uskoro postao požrtvovni pastir koji se svim snagama brine za svoje stado. Dok se spremao za nedjeljnu misu, saznao da su u jednoj osamljenoj kući svi članovi obitelji teško bolesni i bez ičije pomoći.
Vinko se tada prvi put susreo s nevoljama običnih ljudi. Kad je s propovjedaonice obavijestio vjernike o toj obitelji, mnogi su pritekli u pomoć. Takav vid solidarnosti ga je iznimno oduševio i shvatio je da je jedini put pomaganja mnoštvu ubogih i bolesnih dobra organiziranost, pa je u tom smjeru i prionuo na posao.
Vinko je najprije osnovao Bratovštinu kršćanske ljubavi, društvo koje će pomagati bolesnima. Njegovo djelo nastavlja rasti. Organizirao je pučke misije i nove zajednice ljubavi – red Sestara milosrdnica, Družbu misionara, lazariste, Družbu Presvetog Sakramenta koja je pomagala galijašima. Skupljao je napuštenu djecu po pariškim ulicama i osnivao misijske postaje u Alžiru, Tunisu, Madagaskaru.
Vodilo ga je bezgranično povjerenje u Božje vodstvo i Božju providnost i nisu ga zbunile ni brige ni udarci. Sav se dao u pomaganje drugima, to ga je fizički iscrpljivalo, spavao je svega nekoliko sati dnevno. Iza njega je ostalo oko 3.000 sačuvanih različitih pisama i misijskih nagovora iz kojih saznajemo puno i o samom svecu i o njegovu djelovanju.
Početkom 1660. god. sve više gubi snagu i gotovo postaje nepokretan, a 27. rujna iste godine umire. Papa Benedikt XIII. proglasio ga je blaženim 1729. god., a svetim ga je proglasio papa Klement XII. 1737. god. Zaštitnik je svih karitativnih udruženja.
Izvor: hrvatska katolička mreža
