Živa ograda prelijepi je ukras naših dvorišta pa sve više Međimuraca, umjesto betonskih i željeznih stupova i parapeta, radije sadi razno bilje. Tuje, kalina, lovor višnja pa čak i cvjetnice poput forzicije ili pak grab, najčešći su izbor za ograde. Doduše, biljkama treba podosta vremena da dostignu željenu visinu i sakriju život vlasnika dvorišta, no krajnjim efektom se sve to nadograđuje. Stjepan Vadas iz Draškovca, također obožava svoju živu ogradu u kojoj se, osim kaline, nalazi i trnoslek, odnosno stara vrsta šljive koja je sama nikla. Kako pak bi ograda bila “ukročena” i lijepog izgleda, treba ju svako malo šišati i održavati.
– Minimalno 3-4 puta godišnje, orezujem živicu električnim škarama i još k tome, tu i tamo, moram pokoju grančicu rezati običnom vrtnim škarama, poručio je Stjepan.
