Živjeli smo kao da halapljivo gutamo

Osvrnemo li pogled unatrag, generacije koje iz sebe imaju četiri, pet ili više desetljeća na leđima  sjetit će se početka fenomena ubrzanja vremena. Kao da nas je početkom devedesetih neka viša sila bacila u petu brzinu. Odjednom je brzina obilježila duh vremena. Događaji su se nizali kao na tekućoj vrpci. Enormno se povećala količina stvari koje smo radili u jednom danu. Na kraju tjedna više nismo znali što smo radili u ponedjeljak, a kamoli prošlog mjeseca. Više nitko nije imao dovoljno vremena za ništa. Pred nama je bio samo jedan cilj, kako sve obveze odraditi na vrijeme. Kvaliteta je pala u drugi plan. Ništa od onoga što smo radili nije proživljeno sa svim čulima.

Živjeli smo u jurnjavi u kojoj smo presretali sami sebe. Tome su pridonijele i tehnologije koje su omogućile ubrzanje. Živjeli smo kao da halapljivo gutamo. Sve je postalo dostupno: jeftina odjeća, hrana, putovanja. Sve smo mogli kušati, svugdje biti, a opet nakon svega ostali smo neispunjeni.

Onda je virus sve promijenio. Zaustavio je svijet kao da je zemlja stala. Jurnjava je završila uz naglo kočenje , u jednom trenutku i bukvalno je stao gotovo sav transport.

Ulice velikih i malih gradova pa i sela postale su sablasno prazne. Kao da je čovjek na trenutak stavljen u kućni pritvor da se zemlja odmori do njega i njegova pretjerana zvrndanja. I tako već drugu godinu živimo u drugoj brzini. Lišeni mnogih svojih zadovoljstava. Data nam je prilika da razmislimo što i kako sa sobom.

Osjećamo se izgubljenima. Ne znamo kako pokrpati provaliju između starog i novog načina života. Za sada s nostalgijom žudimo za povratkom na staro. A svaki malo iskusniji čovjek zna da nikad nema povratka na staro. Staro nepovratno ostaje iza nas. Morat ćemo se priviknuti na novu stvarnost koja će biti drugačija.

Što to znači, naučit ćemo u hodu. Hoćemo li biti pametniji, teško je reći? Bit ćemo prisiljeni koristiti iskustva kojima nas je kriza naučila. Hoćemo li živjeti mrvicu kvalitetnije od onoga kako smo živjeli prije? Možda će novo vrijeme izbrisati hiperinflaciju događaja, proizvodnje bofl robe, bofl događaja, manifestacija.

Bilo bi dobro da izbriše i erupciju lošeg ophođenja među ljudima. Život se u pandemiji uvelike preselio u virtualni svijet, a način govora na  društvenim mrežama pao je na neviđeno niske grane. Hoće li smirivanje zdravstvenog stanja koje je uzdrmalo civilizaciju i povratak u stvarni život uljuditi i komunikaciju među ljudima, to ne znamo.

Ostavi komentar