Potrošačka sudska praksa

Razvojem demokracije u Hrvatskoj trgovačko-bankarski lobiji se teško i sporo odriču svojih povlastica, a često i monopolizma, pa i kada to nalažu pozitivni zakoni RH koji su uglavnom prepisani ili prilagođeni zakoni kreirani po obvezujućim Deklaracijama EU. Od ulaska u EU, Hrvatskoj se upućuju velike zamjerke za nesređenost i neefikasnost na području pravosuđa, te što je pravosuđe još uvijek pod velikim utjecajem zakonodavne i izvršne vlasti.

Posebno to osjećaju potrošači u Hrvatskoj u zaštiti svojih potrošačkih prava, za što su najčešće prinuđeni pokušati zaštitu dobiti sudskim sporovima. No tu je zakonodavna vlast uplela svoje prste, nije napravila niz zapreka potrošaču, dok stekne pravo da pokrene sudski instrument zaštite svojih prava. To se posebno ogleda u tome što potrošač ne može pokrenuti sudski spor dok ne prođe sve razine izvansudskog rješavanje sporova (žalba trgovcu, žalba Povjerenstvu za zaštitu potrošača, izvansudsko rješavanje potrošačkih sporova) što u samom početku stavlja potrošača u poziciju „slabije strane na tržištu“ (definicija potrošača iz Nacionalnog programa zaštite potrošača 2017-2020) jer taj „predsudski“ period traje najmanje tri mjeseca što trgovcu omogućava da sakrije ili u najbolju ruku ispravi svoje propuste kojima je povrijedio prava potrošača i najčešće ga ozbiljno materijalno oštetio.  

Kada konačno krene sudski spor, to je sve drugo nego „potrošački sudski spor“, jer normalno bi bilo da je u sporu trgovac-potrošač Zakon o zaštiti potrošača lex specialis. Zakon o zaštiti potrošača je vrlo jasan i primjenjiv za zaštitu potrošačkih prava, ali ga nažalost pravosuđe ne poznaje, pa samim tim ga niti ne primjenjuju u rješavanju potrošačkih sporova, te su presude najčešće u korist trgovaca iako su drastično prekrili odredbe Zakona o zaštiti potrošača.

Kada će se konačno u Hrvatskoj početi stvarati „potrošačka sudska praksa“ i je li to Hrvatska sposobna realizirati bez pomoći (naloga) EK, ostaje da vidimo, a do onda će trgovci i dalje skoro pa nesmetano kršiti potrošačka prava i provoditi politiku „ako ne može drugačije, onda pošteno“.

Naime, još u nijednoj presudi trgovac nije kažnjen, bar ne adekvatno što je kršio potrošačka prava, već je eventualno izgubio spor s jednim potrošačem, ali je nastavio i dalje kršiti prava potrošača koji nisu smogli snage pokušati se zaštiti sudskim putem.

Ostavi komentar