Unatoč značajnom napretku u ostvarivanju rodne ravnopravnosti na radnom mjestu, žene i dalje ostaju podzastupljene u korporativnom svijeta. Statistika govori da su u listopadu 2021. žene činile samo 31 % članova uprava najvećih javno uvrštenih kompanija u EU 27. Manje od 10 % tih kompanija ima ženu kao predsjednicu (8,5 %) ili izvršnu direktoricu (7,8 %).
Iako brojne studije potvrđuju da žene ostvaruju jednako dobre, ako ne i bolje rezultate od muškaraca, znanstvena istraživanja uporno pokazuju i da se one rjeđe prijavljuju na natječajna mjesta, posebno ona koja podrazumijevaju visoku razinu natjecanja. Zašto je to tako? Jedno od objašnjenja leži u različitim preferencijama kada je riječ o natjecanju. Brojna istraživanja su pokazala da žene, u usporedbi s muškarcima, češće izbjegavaju situacije izravne konkurencije. Ovaj fenomen nije posljedica manjih ambicija ili sposobnosti, već je povezan s društvenim očekivanjima i stereotipima o rodnim ulogama. Žene su često suočene s društvenim pritiskom da budu suradljive i konsenzualne, što može utjecati na njihovu spremnost da se istaknu i natječu.
Ova averzija prema natjecanju ima direktne posljedice na karijerni put žena. Kada se žene rjeđe prijavljuju na natječajna mjesta, manja je vjerojatnost da će dobiti promaknuće ili se naći na pozicijama koje donose visoke plaće. Posljedica toga je da žene i dalje zarađuju manje od muškaraca i da su podzastupljene u upravnim odborima i na pozicijama izvršnih direktora.
Istraživanja su pokazala da žene često postavljaju sebi nerealno visoke standarde i previše se kritiziraju kada ne uspiju u nečemu. Uz to i lako odustaju, u usporedbi s muškarcima, pa kada dožive neki neuspjeh u životu jednostavno će reći: “A dobro, očito to nije bilo za mene!” Dok s druge, muškarci su uporniji, pa čak i kada ne ide, uporni su i ne daju se tako lako.
