U Hrvatskoj žene su za isti posao još uvijek manje plaćene od svojih muških kolega. Postoji više razloga zašto je tome tako. Za prvi možemo zaviriti malo u povijest i pogledati kakva je nekada bile uloga žene u društvu. Ponajprije, žene su bile te koji su najveći dio vremena provele držeći sva tri ugla kuće i brinući se o djeci i cijeloj ostaloj obitelji. Muškarci, razliku od njih, brinuli su se da ih financijski osiguraju. Takav je obrazac duboko ukorijenjen u našoj podsvijesti još i danas.
No, vremena su se promijenila. Velike obitelji s puno djece zamijenila je nuklearna obitelj, a žene su dobile priliku posvetiti se poslu i građenju karijere. Ipak, iako nisu muškarci ništa više pametniji od nas žena, kad je u pitanju novac i veća primanja, tu uvelike kiksamo.
Veliku ulogu u tome igraju i naše različite osobnosti. Muškarci su većinom usmjereni na rezultate, da se posao napravi i odradi, bez prevelikog uplitanja emocija u taj dio. S druge strane, žene uvijek teže zajedništvu, suradnji i teško im se emocionalno distancirati od posla.
Koliko žene u društvu traže podršku, vidljivo je u posljednje vrijeme i trend ženskog udruživanja i pohađanja raznih ženskih seminara. Mi žene spremne smo platiti i po nekoliko tisuća eura samo da bismo dobile tu grupnu podršku. Dok se muškarci povezuju sa svima, i sa ženama. Ne prave uopće razlike i od svih upijaju iskustva i dobre primjere.
Naravno, tu je i još jedan problem što se mi žene još uvijek teško zauzimamo za sebe ili se čak bojimo prijaviti na bolje pozicije. Hoću li moći to samo je jedno od pitanja koje nam se non-stop vrti u glavi. Činjenica je da su u tom vrhu u manjini pa je i teško ostati hladne glave ponekad, no to nije prepreka da se ne može uspjeti.
Ima i onih žena kojima je sasvim dobro tako kako je, pomire se sa situacijom, posebice ako njihov muškarac zarađuje puno više od njih pa nemaju ni potrebe težiti nečem boljem. I koja je poruka za kraj: Aktivirajmo se više u svim tim poljima jer umjesto nas to nitko drugi neće!
