Zašto nikako da uvedemo zapadno-europske standarde?

Kada je Hrvatska pred šest-sedam godina ulazila u EU otvoreno smo se na ovim stupcima zalagali za konačni ulazak naše zemlje u društvo zemalja u koje su prije nas ušli brojni drugi za koje smo smatrali da to zaslužuju barem ne prije nas.

To smo činili prvenstveno zato jer smo za razliku od poduzetnika koji su valjda mislili da se ništa neće promijeniti, odmah znali da će naša blizina EU i puno lakši pristup zaposlenju u Njemačkoj i drugim zemalja donijeti mogućnost da se bira poslodavac. Da će konačno profunkcionirati tržište radne snage koje će automatski donijeti i bolje plaće koje su tada bile puno manje nego danas, iako ni sada još ne možemo biti zadovoljni.

Znali smo da ulazak ne paše svima, jer ulazimo u jedan uređeniji sustav, gdje ima manje prostora za muljažu. Muljaža nigdje i nikada nije potpuno isključena, ali negdje je ona stjerana na marginu, a drugdje je premrežila čitav sustav. Nakon svega smatrali smo da zaslužujemo živjeti u uređenijoj zemlji. Nažalost, ono što smo priželjkivali u vezi toga, još se nije ostvarilo. I dalje smo zemlja u kojoj ne vrijede isti zakoni za sve. Ne primjenjuju se svugdje zakoni na isti način, odnosno i dalje su puni rupa i mogućnosti različitog tumačenja.

Kada smo ulazili u EU dali smo poruku da zaslužujemo biti dio moderne Europe, jer nismo ni manje sposobni ni manje pametni od drugih. Dokazali su to naši studenti, stručnjaci i znanstvenici, izvoznici gospodarstvenici i poljoprivrednici vrhunskim proizvodima koje prodaju na europskom tržištu.

Na nama je bilo kad uđemo da skinemo barijere, kako bi se razmahali. Opet moram konstatirati da politika i država nisu ispunili preduvjete da se isto dogodi u proteklih nekoliko godina. Još uvijek je previše prepreka kako bi se uspostavila prava tržišna ekonomija i pravna država, ukine klijentelizam i crony kapitalizam.

Političari i dalje nisu skloni provođenju reformi. To prvenstveno znači da krenu od sebe, da umjesto mjera štednje oni budu ti koji počinju raditi na štedljivosti. Najprije na vlastitom primjeru od onih simboličnih poput ukidanja sadašnjih privilegija, vožnje skupim službenim automobilima, previsokim saborskim plaćama i drugim povlasticama i svemu drugome. Nakon toga štedljivost i racionalnost znače da bi trebalo poraditi na ozbiljnim reformama kako bi se smanjili troškovi državnog aparata i javnih institucija i tvrtki, da se ubire što manje poreza i drugih nameta, smanje cijene vode, plina, struje i svega drugoga, kako bi što više ostalo poduzetnicima i građanima. Od prije nabrojenog otkako smo ušli u EU nije se dogodilo gotovo pa ništa dobrog. Štoviše, država i dalje drži visoku stopu PDV-a i dalje su visoki nameti na plaće, rastu cijene energenata. Sve se to događa jer se ne rade reforme koje su se već odavno trebale dogoditi kako bi racionalizirali javni sektor i učinili ga efikasnijim.

S obzirom da se nije dogodilo ništa u Hrvatskoj, što se trebalo dogoditi da se približimo zapadnim zemljama EU, naravno da građani ne vide pomake. Zapravo, njih vidi približno pola milijuna onih koji su u međuvremenu iselili i zaposlili se u Njemačkoj ili nekoj drugoj zemlji u kojoj se može više zaraditi nego kod nas. Jesu li zbog toga sretniji, teško je do kraja ocijeniti, jer ne žive svi onako “high-life” kako je to često kod nas slučaj.

Međutim, mogućnost izbora i pronalaženja boljeg posla i sigurnije i više mirovine, za sada najvažniji benefit našeg ulaska u EU, iako bi mnogi od njih najradije kako čujem radili u Njemačkoj, a živjeli po “hrvatskim pravilima”. Kod nas to znači da se vrlo često gleda između prstiju i krše standardi što je nezamislivo u jednoj Njemačkoj ili Danskoj gdje bi bez obzira tko je u pitanju predsjednik države ili radnik u trgovini bio žestoko kažnjeni za sve ono što možete danas raditi u našoj zemlji.

Zbog svega toga EU izbori nažalost ne zanimaju naše građane, jer kad ne vide pomake kada je politika u pitanju u našoj zemlji, ne vjeruju da mogu utjecati na nešto u Briselu. Naravno, nije dobro kada građani odustaju od mogućnosti da biraju pa bi zbog toga ipak trebali razmisliti i iskoristiti svoje pravo da glasaju posebice sada kada mogu zaokružiti i naše međimurske političare. Možda se ipak nešto počinje mijenjati u skoroj budućnosti.

Ostavi komentar