Hrvatsko pravosuđe. Koliko samo emocija pobuđuju te dvije riječi. Od početnog bijesa i ljutnje preko razočaranosti i osjećaja nemoći do ravnodušnosti. Jer duboko u sebi znaš da se ništa pretjerano neće promijeniti nabolje.
Bivši čelnik Dinama Zdravko Mamić, koji je na osječkom Županijskom sudu proglašen krivim sa svojim kompanjonima o izvlačenju oko 116 milijuna kuna iz kluba, otišao je iz Lijepe naše u Bosnu i Hercegovini i sada od tamo na društvenim mrežama drma naše sudstvo. Svakog dana objavljuje intimne pikanterije vezane uz obiteljski život osječkih sudaca koji su ga proglasili prethodno krivim.
Da nisu, sada vjerojatno ne bismo ni znali kakvo se sve prljavo rublje krije među našim sucima. Od putovanja u Dubai s ljubavnicama i noćenja za 6500 eura, malverzacijama s nekretninama pokojnika, zlouporaba položaja do trpanja vlastite žene u ludnicu. Čovjek bi na sve to pomislio da gleda neku sapunicu, a ne da živi u Hrvatskoj. Pitanje je kakva nas sve nova Mamićeva otkrića još čekaju. Imamo li za sve to želuca?
Mamić je suce razotkrio radi čiste osvete. Najprije im je sve dao, a sada kada su ga osudili im je sve i uzeo. Milo za drago.
Mamić je kriminalac i ujedno heroj. Tako ga barem doživljava Hrvatska. Jedan, manji dio, svjestan je toga da mora odslužiti svoju kaznu koja trenutno iznosi šest i pol godina i odgovarati za sve svoje grijehe. Drugi, veći dio, smatra ga spasiteljem Hrvatske i reformistom hrvatskog pravosuđa. Misle da će se nešto promijeniti.
E, pa na taj način neće. Sve to morale su već prije otkriti naše institucije. One su morale taj kukolj od suca strpati tamo gdje i pripadaju. Iza rešetaka. Sve dok službe zadužene za to ne počinju raditi svoj posao, ništa se neće promijeniti. Našom državom i dalje će vladati oni koji ne prezaju ne pred čime. Oni kojima je mito nagrada za (ne)rad.
