Zašto Danska može, a mi ne možemo?

Pisao sam ne tako dugo, ali kako latinska izreka kaže: “Ponavljanje je majka učenja”, pa možda nije naodmet opet na jednom svježem primjeru ponoviti zašto su neke države puno uspješnije od naših. Nije dobro da se uvijek uspoređujemo s onima koji su “tu negdje blizu nas”, već je uvijek potrebno napraviti usporedbe koje “zvone na sva zvona”.

Stoga nas volim uspoređivati s Danskom koja spada među najbogatije zemlje svijeta, a redovno je i u vrhu raznih istraživanja kvalitete života. I ne samo to, i kod pitanja demokracije ova zemlja je uvijek vrh na svijetu.

Međutim, kod nas su mnogi demokraciju shvatili kao “uređenje u kojem društvo može raditi što hoće”, što je posljedica prvenstveno nasljeđa našeg “samoupravnog socijalizma” u kojem nije bilo stege poput istočno-europskih zemalja koje su stenjale pod sovjetskom čizmom.

Stoga danas živimo u svijetu u kojem posebice kada je u pitanju javni sektor nitko nije zadovoljan, a svi bi radili u njemu. Jer svi misle da mnogo rade, da su bogom dani za neki posao, a kada su rezultati u pitanju uvijek se pronađe neki izgovor “zašto se nešto ne može ili nije stiglo napraviti”.

Kako se uspostavlja disciplina? Poznatim metodama: upozorenjem i kažnjavanjem.

Jedna od najrazvijenijih europskih zemalja Danska, ovaj sustav dovela je do takvog savršenstva da uopće nitko ne razmišlja, ne samo da ne poštuje zakone, već i postavljena pravila kada je bilo što u pitanju. Primjerice od najbanalnijeg primjera, da se mora doći u zakazano vrijeme (10 minuta prije) i termin vježbanja u teretani. Ako se ne dođe, plaćaju se zakasnine koje su nekoliko puta veće od članarina. Zato tamo nema kašnjenja i nema nedolaska, kao što sam nedavno već upozorio.

Kod nas se uopće ne razmišlja da bi to trebalo biti sastavni dio kulture, da svatko krene od sebe, kako bi se uspostavio red od glave do pete. Ali ne, mi i dalje radije raspravljamo o posljedicama koje su često pogubne upravo zbog toga jer nema discipline. Bilo kamo da se okreneš.

Što znači popuštanje, bez obzira o kome bilo riječ, a kada je kriminal u pitanju posebice, najbolje se vidi u slučaju porasta i sve većoj drskosti kada je delinkventno ponašanje u pitanju kod nesavjesnih pripadnika romske nacionalne manjine u Međimurju.

I dok mnogi smatraju da je rješenje u većem broju policijskih službenika i socijalnih radnika, opet se govori samo o saniranju posljedica, dok nitko ne spominje kako je ovaj problem već odavno mogao biti riješen kada bi bilo volje.

Kako je to riješila Danska kada su problematične romske obitelji koje su tamo počele raditi nevolje i napadati, te pljačkati starije osobe? Ovih dana saznali smo presudu prema kojoj su zbog nekoliko takvih kaznenih djela četiri osobe ukupno dobile 54 godine zatvora.

– Ovdje nema olakotnih okolnosti. Počinili su brojne pljačke. Jedina pozitivna stvar je što nitko nije ubijen. To je više ovisilo o sreći – prenose izjavu danske tužiteljice tamošnji mediji.

Nešto slično kada je najveći dio kriminala u pitanju, događa se već duže vrijeme u našem kraju, a eskaliralo je kroz zadnjih nekoliko mjeseci upravo na sličan način. Razbojstvima nad starijima kao što je danski slučaj.

Zemlja za koju se govori da je “najdemokratičnija” država na svijetu očito zna kako stati na kraj kriminalcima bez obzira na vjeru, rasu i nacionalnu pripadnost.

Dok danski sudovi očito nemaju milosti, nema olakotnih okolnosti jer se pljačkaju stariji i nemoćni, naši pravosudni organi po ovom pitanju godinama su uglavnom u “zimskom snu”. Kod nas vrlo često recidivisti dobivaju blage kazne, nema kako ja to zovem “vertikale” u kažnjavanju, pa su i “ponavljači” uglavnom na slobodi i “uzor” svima drugima kako se isplati baviti kriminalom.

Dok je to tako, reda biti neće. Kriminalci su kriminalci, bez obzira na nacionalnu osnovu i svi koji se ne pridržavaju zakona, a posebice oni koji ga uporno ga krše trebaju biti žestoko sankcionirani. To je sva mudrost kada je u pitanju rješenje ove nemile situacije.

Ostavi komentar