Zašto bi itko želio živjeti u mjestu gdje nema ni male škole

Kome je mala Hrvatska prevelika zemlja za upravljanje, pa sve čini da ju svede na čim manji prostor s čim većom koncentracijom stanovnika na malom području? Sve što je izvan centra, a centar je Zagreb i još nekoliko manjih podcentara uz more,kao da je nevažno i prepušteno da umre samo od sebe. O Slavoniji se nažalost sve više govori kao o dijaspori u Irskoj.

Sve političke odluke koje s najviše razine idu na niže do sada su rezultirale isisavanjem života na periferiji. Tako nestaju područni uredi, ispostave, sjedišta raznih službi na regionalnoj razini. Šefovima područnih zavoda kao što su onaj za zapošljavanje, zdravstveno ili mirovinsko osiguranje, javnih poduzeća kao što je Pošta, Elektra ii raznih drugih službi odavno su samo instalirane figure koje na županijskoj razini nemaju ovlasti čak ni samostalno odgovarati na pitanja već na to imaju pravo njihove centrale. U našim manjim sredina mnogo službi prije je imalo veće ovlasti i samostalnosti.

Nekada smo imali regionalne banke koje su koliko – toliko dijelile odgovornost s poduzećima za svoju zajednicu. Uprave i sjedišta aktualnih banaka su miljama udaljene od svoje zajednice i njihov interes nije dobrobit zajednice u kojoj posluju, građani koji u njoj žive, nego samo goli profit i isisavanje profita iz zajednice u kojoj posluju.

Kako se sve spomenuto odražava na život u zajednici, da li ju to obogaćuje, osiromašuje, vodi razvitku ili odumiranju, posao je države.

Državna vlast je svjesno ili nesvjesno preuzela ulogu usisivača koja čisti prostor periferije Hrvatske od ljudi. Izvlači ih iz njihovih sjedišta i usisava u jednu golemu “crnu vreću.” Budimo ozbiljni, zašto bi itko želio živjeti usred ničega, gdje može samo stanovati i spavati, bez ikakvih dodatnih društvenih sadržaja, dostupnih zdravstvenih obrazovanih ili drugih institucija.

Prvom prilikom čovjek će iz mjesta gdje nema ničeg odseliti u potrazi za poslom i kvalitetnijim ukupnim okruženjem i sadržajima u sredinu koja mu pruža kvalitetniji život u svakom pogledu. Naročito ako živi u mjestu nema nikakvu društvenu nadgradnju, čak ni elementarnu prometnu povezanost s najbližom sredinom u kojoj svega toga ima, da bi mu se barem isplatilo spavati u mirnom mjestu usred ničega.

Ostavi komentar