Zakonske promjene koje donose mnogo i one koje ne znače gotovo ništa

Kako je ovih dana odlučeno u saboru, s prvim danom iduće godine ukidaju se uredi državne uprave, a njihove poslove preuzimaju županije, te gotovo stotinu pomoćnika ministara prestaju biti dužnosnici, a na njihova mjesta imenuju se ravnatelji uprava. Iako će svi predstavnici regionalne vlasti ove promjene uskoro početi predstavljati kao značajne za funkcioniranje cijelog sustava (iako će oni sami tu promjenu samo vješto iskoristiti za vlastita preslagivanja koja idu direktno njima u korist), za prosječnog građanina, a pogotovo onog koji radi u realnom sektoru, ove promjene ne znače gotovo ništa značajno u svakodnevnom životu.

Ono što će potencijalno donijeti veće promjene svim građanima s početkom iduće godine, a o čemu se premalo govori, je novi paket porezne reforme koji uključuje neke pozitivne, ali i negativne promjene u propisima. Tako je pozitivno da se od 01. siječnja iduće godine smanjuje opća stopa poreza na dodanu vrijednost na 24 posto, umjesto dosadašnjih 25 posto. No, među prijedlozima zakona postoje i promjene u načinu i visine oporezivanja poduzetnika, stoga će upravo ovo iduće vrijeme biti presudno za njihovo donošenje. Tako bi se stopa PDV-a za pripremanje i usluživanje jela u ugostiteljskim objektima trebala smanjiti na 13 posto, a granica prema kojoj su poduzetnici oporezivani prema naplaćenim naknadama mogla bi se povećati s 3 milijuna na 7,5 milijuna kuna, što bi znatno olakšalo poslovanje manjim poduzetnicima, posebno onima koji imaju povremene probleme u naplati svojih potraživanja. Istovremeno, uvest će se nove porezne olakšice koje u svojoj biti na žalost stvaraju dobnu diskriminaciju među radnicima, a prema kojima će mladi do 25. godine života biti u potpunosti oslobođeni, a oni od 26. do 30. godine oslobođeni od plaćanja 50 posto poreza na dohodak. No, kod druge vrste poreza predlaže se odlična mjera s kojom bi se proširila primjena stope poreza na dobit od 12 posto na sve obveznike koji ostvaruju ukupni prihod do 7,5 milijuna kuna, naspram sadašnjih 3 milijuna, dok bi tek oni s većim prometom plaćali porez na dobit po stopi od 18 posto. Također bi isti iznos prometa od 7,5 milijuna kuna postao jedino mjerilo za obvezu da fizička osoba koja obavlja samostalnu djelatnost mora prijeći iz sustava poreza na dohodak u sustav plaćanja poreza na dobit.

Ipak, novi propisi u fiskalizaciji zadat će muku i samim ugostiteljima, ali ne samo njima, nego i svim dosadašnjim obveznicima fiskalizacije koji izdaju određene prateće dokumente, pa će tako trebati biti fiskalizirane i druge vrste dokumenata, poput predračuna, a ne samo računa. Predlaže se i uvođenje QR koda (Quick Response koda) kao obveznog elementa svakog računa, čije je korištenje, zahvaljujući masovnom korištenju mobilnih aparata ili tableta s kamerom i pristupom Internetu, danas u širokoj uporabi, no čemu se većina poduzetnika u svakodnevnom poslovanju uvelike protivi zbog novih zavrzlama i troškova poslovanja koji će nastati zbog toga. Činjenica jest da se siva zona poslovanja kod poduzetnika koji su skloni tome ionako odrađuje u potpunosti bez računa i bez ikakvog traga da je poslovni odnos ili transakcija i nastao, stoga je uvođenje novih opterećenja poduzetnicima nepotrebno, nego bi država trebala samostalno i bez opterećivanja realnog sektora naći način da kvalitetno vodi brigu o sprječavanju sive ekonomije.

I iako se čini da se s povećanjem visine granice za oporezivanje vlast počela bolje odnositi prema poduzetnicima, očito je nemoguće da ista vlast ne upropasti potencijalno pozitivan odnos prema onima koji stvaraju radna mjesta u realnom sektoru. Tako se u Općem poreznom zakonu predlaže novi članak kojim bi se propisala “nedopustivost korištenja poreznih pogodnosti suprotno svrsi zakona”. Zanimljiva formulacija sama po sebi, a s obzirom na njezinu općenitost i neodređenost u sadržaju te nezaustavljivost vlasti da redovito propisima pogoduje sama sebi, pa nam preostaje jedino nadati se da ona neće biti donesena, budući da će se u praksi jedino moći tumačiti sa skepsom i sumnjom “što je pjesnik s time htio reći”, u čemu će upravo poduzetnici uvijek izvući deblji kraj.

Ostavi komentar