Sjećam se kad smo slavili doček Nove 2000. godine. To je bilo pred 20 godina. Kad to ovako stavim na papir gotovo mi je nevjerojatno da je prošlo toliko godina. Novi milenij, budućnost, sad već daleka prošlost.
Na svakom izmaku godine razmišljamo što smo sve učinili u ovoj, za sebe, kao i za druge. Jesmo li nešto promijenili od prethodne. Postoje ljudi koji svake godine prave popis želja i pozdrava za iduću godinu- Za veselo društvo na šanku, u istom ritmu, naravno. Moj popis je više imaginaran, ali to je zbog toga jer dnevno stalno nešto pišem, pa kad dođem doma se manim papira, olovki, ili ne daj Bože laptopa. Pa tako svoje želje i pozdrave kreiram u glavi.
Ova godina prošla mi je u sekundi, a tješi me da i većini ljudi s kojima pričam. Kao prekjučer je bilo slavlje 2019. godine, pa smo jučer bili na ljetnom godišnjem odmoru i bam bam opet smo okitili božićnu jelku i slavili Božić. Mene to vrijeme stalno izbezumi. Toliko se toga dogodi u jednoj godini, a zapravo me prati osjećaj da sve prolazi prebrzo.
Zato u idućoj godini s imaginarnog popisa vadim želju da ne brinem o vremenu. Provodit ću više vremena s ljudima koje volim. Teretane i te isfurane fore niti ne moram govoriti. 7. siječnja utorak. Na grupnom treningu bude 50 žena, već 14. siječnja ih bude 20. Sva ta nabrijanost na početku godine mislim da šteti za ostatak godine. Treba sve dobro rasporediti i na kraju se vidi što si sve postigao. Ako sve želje natrpaš u sijačanj (koji meni traje dva mjeseca i baš mi je dosadan) brzo se to potroši.
Najbolja verzija sebe stvara se tokom čitave godine, ne samo u siječnju ili u prosincu kad svi nahrle s humanitarnim aktivnostima. Naravno, sve to pozdravljam, ali najbolja verzija sebe možeš biti cijele godine. Želim vam svima sretnu Novu veliku 2020. godinu, onakvu kakvu sami zamislite!
