Vlada bi pod hitno trebala donijeti odluku o nacionalnoj plaći

U Hrvatskoj je u četvrtak stao bilo kakav socijalni život, a s njime i veliki broj uslužnih i drugih djelatnosti. Uvodi se “ratno stanje borbe protiv koronavirusa” kako je slikovito opisao premijer Andrej Plenković.

Zatvorili su se svi uslužni objekti u kojima je moguć socijalni kontakt (restorani, kafići, frizerski i kozmetički saloni, kao i mnogi drugi), posao se onemogućuje velikom broju malih obrtnika, manjih i srednjih poduzetnika, kao i mnogim drugima koji su vezani za cijelu ovu situaciju i ostaju na kraće ili duže vrijeme bez prihoda.

Ne staju svi s radom. Ima onih koji će i dalje raditi. To je veliki dio privatnog sektora trgovine prehrambenom i mješovitom robom, ljekarne i naravno tvornice, gradilišta, kao i mnogi drugi koji srećom imaju još uvijek u ovoj teškoj situaciji svoj posao i nastavljaju s radom. Bez obzira što se također mogu bilo kada zaraziti koronavirusom.

Veliki strah i neizvjesnost uvukli su se među radnike koji rade u privatnom sektoru. Jer za razliku od javnih službi i tvrtki, mnogi privatni poslodavci već su počeli s otpuštanjima ili najavili smanjenje plaća, odnosno spuštanju istih na minimalac.

Naš Međimurac ministar gospodarstva Darko Horvat, bio je vrlo odlučan u četvrtak kada je najavljivao “63 mjere”, ali odmah su ga ekonomski stručnjaci “spustili na zemlju” i poručili mu da to ne vrijedi gotovo pa ništa kada je u pitanju ozbiljna pomoć privatnom sektoru.

Nažalost, od svega toga što je Horvat nabrojao najviše mogu profitirati “mutikaše”, oni poslodavci koji su i do sad lovili u mutnom, nisu plaćali PDV, poreze i doprinose, odlazili u (pred)stečaj, zatvarali i potom bez problema otvarali nove tvrtke. Oni jedini valjda uz te “mjere” mogu raditi godinu dana i nakon toga s ogromnim dugovima zatvoriti tvrtku (i s milijunčekom u džepu) i opet im se ništa neće dogoditi. Kao što je to bilo i do sada, posebice ako su politički “blizu vatre”.

Naime svaki ozbiljan i pošten poslodavac ne može si dopustiti bilo kakvo gomilanje dugova, već će pokušati hendlati posao u situaciji kakva je. Što njemu znači odgoda plaćanja poreza i doprinosa kad će sve to jednom doći na naplatu!?

S obzirom na to da je premijer rekao “da smo u ratu”, onda bi bilo najbolje da država plati barem minimalac privatnom sektoru u narednih tri do šest mjeseci. To je tzv. nacionalna plaća ili subvencioniranje većeg dijela plaće gospodarstvu za vrijeme rješavanja ove krize, što je napravila ili to namjerava većina zapadnoeuropskih zemalja. Osim toga trebala bi pod hitno uvesti i druge mjere, npr. ukidanja plaćanja doprinosa i poreza, smanjivanje trošarina, ukidanje svih nepotrebnih nameta na računima za vodu, struju, plin i sve druge komunalne usluge kako bi pale cijene goriva i režija, kao i mnogo toga drugoga konkretnoga što predlažu ekonomski stručnjaci, čega bi se (para)država trebala sada i odmah odreći u korist građana.

Naravno da bi time Vlada ostala bez oko 30-40 milijardi prihoda “za svoje potrebe”, ali to bi zapravo bilo jedino odgovorno prema svima u našoj zemlji ako smo se odlučili prekinuti “normalan život” i uveli “ratno stanje” (nažalost ova situacije neće se riješiti za 30 dana, već će u sličnom, puno težem ili možda, ali možda nešto blažem obliku potrajati najmanje 6 mjeseci).

Ukoliko država ne posegne ODMAH za ozbiljnim mjerama pomoći gospodarstvu (Plenković danas već reternira i govori o minimalcu za tvrtke koje su pogođene koronavirusom, a ja se pitam tko u privatnom sektoru nije pogođen!?) za dva-tri mjeseca može se očekivati 400.000-500.000 ljudi na burzi rada, pa da vidimo što će se onda dogoditi.

Ostavi komentar