Jedna od najvažnijih tema ove zime postala je cijena plina koja je otišla u nebo. Zapravo to i nije bilo neočekivano, svi su još prošle jeseni znali da će cijena plina porasti. Tako se i dogodilo, cijena plina je s 515 dolara za tisuću kubičnih metara porasla u Europi na čak 1937 dolara početkom listopada 2021. godine, što je i povijesni maksimum. U stvari, to je bilo ispitivanje dokle se smije ići u visine. Jer, zbog terminskih (kladioničkih) tržišta plinom, sve je postalo moguće.
Vladimir Putin, koji doista nije kriv za krizu plina u Europi makar se tako čini, 8. studenog naložio je Gazpromu da počne puniti europska skladišta, nakon čega je cijena plina pala za 11 posto, no to je bio samo kratak efekt. Cijena plina ostala je u Europi visoka, oko 800 dolara za tisuću kubičnih metara plina, ovisno od zemlje do zemlje.
Kod nas u Hrvatskoj cijena plina je za sada stabilna jer se plinska godina računa od travnja do travnja. Šok će nastupiti krajem ožujka ove godine kad će regulatorna agencija HERA izaći s novim cijenama plina za novu regulacijsku godinu koja počinje 1. travnja i trajat će do godinu dana, odnosno do travnja 2023. godine. Jedino je sigurno da će plin poskupjeti, no ne zna se koliko, tek se rade računice i čekaju se pozitivni signali.
Nije riječ tek o običnim kolebanjima i političkim smicalicama te nadigravanjima Istoka i Zapada, već o jednostavnoj činjenici da je vrijeme jeftinog plina zauvijek prošlo i da je on postao skuplja roba na tržištu.
To posebno vrijedi za Europu jer se skupljim plinom plaća zelena ekološka tranzicija, što ima i svoju dobru i lošu stranu. Poznato je da se Europa opredijelila da će do sredine stoljeća postati zeleni kontinent, no pitanje je hoće li manje razvijene europske zemlje to moći izdržati.
Dobra strana poskupljenja plina postat će vidljiva svakom građaninu, svi će odjednom spoznati da su alternativni izvori energije postali jeftiniji i tako će se ponašati. Usput, znamo što to znači, trgovci će držati cijene da bi zaradili.
Loša je strana poskupljenja plina, kakva će već biti, da će on postati još skuplji za najsiromašnije i možda nedostupan, kako za socijalne slučajeve tako i za države koje više nemaju vremena čekati da ozbiljno počnu tranziciju, kao što su činile do sada. Naime, vrijeme čekanja je prošlo jer će se naći na repu događaja s prevelikim političkim teretom na leđima.
Konkretno, političke odluke aktualne vlasti najviše utječu na poboljšanje energetske učinkovitosti. To zapravo znači da je sadašnja i svaka buduća hrvatska vlast u narednih trideset godina u zelenom boksačkom ringu jer postoje europska mjerila, po čemu će se mjeriti uspješnost.
