Slijedi li paušalnim obrtima borba za preživljavanje?

Iako se Vlada posljednjih mjeseci neprestano hvali da je za vrijeme svojeg mandata novim poreznim propisima smanjila određena porezna opterećenja, budući da je naprimjer smanjila stopu poreza na dobit za poduzetnike s 20 na 18 posto i 12 posto (za poduzeća s prihodima do 3 milijuna kuna) ili uvela plaćanje poreza po naplati a ne unaprijed, jasno je da nezadovoljstvo poduzetnika ne jenjava i dalje. Kako je vlast negdje doista smanjila opterećenja, s druge strane ih je podigla, a sve s ciljem da sebi osigura i zajamči prihode u proračun. Jaz između javnog i privatnog tako se ne smanjuje, a oni koji ne mogu poslovati po tako zahtjevnim pravilima očito mogu jedino iseliti iz države, što su mnogi i učinili.

U Hrvatskoj postoji potreba i želja građana da se bave nekom samostalnom djelatnošću, te da stvaraju i zarađuju, bilo da to rade kroz vlastito društvo s ograničenom odgovornošću, obrt ili neki sličan oblika poslovnog subjekta, a da je to doista tako govori činjenica da više od 90 posto svih aktivnih trgovačkih društava su mikro društva, tj. mikropoduzetnici, koji su prema broju zaposlenih, ukupnim prihodima i dobiti doslovno milijunima daleko od velikih poslovnih i gospodarstvenih giganta. Ti mikropoduzetnici svakodnevno se bore ne samo da opstanu na tržištu, već i da razvijaju svoje poslovanje. Budući da su to često obiteljska poduzeća ili poduzeća kojima vlasnici prehranjuju svoju obitelj, za poboljšanje cjelokupnog standarda života, povećanja plaća, ali i ekonomske sigurnosti zemlje, potrebno je zaštititi i brinuti upravo o tim najmanjim poduzetnicima. Zamislimo li što je sve moglo biti pozitivno od našeg gospodarstva da smo godinama, umjesto spašavanja posrnulih i propalih giganta, pomagali razvoj mikro poduzetništva od kojeg živi svaka druga obitelj u državi, možemo shvatiti kolike krive politike se neprestano provode od same vlasti.

U tim mikro poduzećima ti mali poduzetnici-vlasnici često su jedine zaposlene osobe i istovremeno direktori u svojim j.d.o.o. ili d.o.o., putem čega su našli način da se bave svojom djelatnošću. No, kako su im od nove godine, odlukom vlasti, drastično povećane obveze za doprinose, mnogi od tih mikro poduzetnika pribjegli su otvaranju tzv. paušalnog obrta koji je trenutno najjednostavniji i najjeftiniji oblik poslovanja. Brz postupak registracije samog obrta pri županijskom uredu za gospodarstvo i niže porezno opterećenje u odnosu na ostale oblike poslovanja, potaknuli su mnoge građane da se zapute u mikro poduzetničke vode upravo na taj način. Godišnji paušalni dohodak kod paušalnog obrta utvrđuje se rješenjem nadležne ispostave Porezne uprave prema mjestu prebivališta ili uobičajenog boravišta poreznog obveznika, a sam porez na dohodak plaća se tromjesečno. Doprinosi se pak razlikuju s obzirom na to radi li obrtnik u svom obrtu ili je zaposlen kod drugog poslodavca. Za poduzetništvo kojim bi se bavila samo jedna osoba, s maksimalnim godišnjim prometom do 300.000 kuna, paušalni obrt se čini idealnim. Jasno je, stoga, zbog čega se i velik broj građana odlučio za to, sretni i zadovoljni što konačno mogu jednostavnije i jeftinije poslovati, ne imati previše brige oko administracije, a isto tako i jednostavnije voditi poslovne knjige i voditi brigu oko podmirivanja različitih poreznih obveza. No, čini se da se vlast sada sprema nova porezna opterećenja za “paušaliste”, a sve kako bi si ona sama osigurala dobre i stabilne prihode, nauštrb građana u privatnom sektoru.

Kako god gledali, vlasti nikada dovoljno prihoda. Nekada im je bio problem kako direktor može biti prijavljen na minimalac u svojoj firmi, a da u isto vrijeme obrtnik ima određenu višu svotu doprinosa koje mora redovito mjesečno plaćati. Nakon toga je vlast uvela povećane doprinose za direktore firmi, kako ne bi bilo “zlorabljenja” sustava, kako su oni to nazvali. U cijelom tom lancu, ostali su još jedino obrtnici paušalisti nedotaknuti njihovim proždrljivim idejama. Ako se ti obrtnici sada ne pobune i ponovno ne naprave javnu i medijsku hajku, vlast će se obrušiti i na njih i povećati im obvezna davanja državi. Kada se sve sagleda u cjelini, tko je zapravo najveći zlorabitelj u cijeloj priči? Zar to nije možda sama država i centralna vlast?

Ostavi komentar