Da bismo povećali gospodarski rast trebali bismo u mnogome prvo promijeniti sami sebe. Otarasiti se nekih ustaljenih loših navika, povećati produktivnost, naučiti slijediti pravila i propise, riješiti se zabluda i populizma, prestati djelovati samo vođeni trenutnim emocijama koje nas često u različitim euforijama znaju ponijeti, ali najviše od svega prestati misliti da će se ekonomski rast početi razvijati po nekoj većoj stopi nego što je ona današnja ako ćemo uvoditi nova ograničenja i zabrane, postrožavati pravila i limite, te povećavati nečije beneficije i troškove države koje ona financira od nameta koje naplaćuje privatnom sektoru.
Ekonomija nikada neće rasti zbog politike, nego zbog samog djelovanja građana i to najviše poduzetnika, onih malih i srednjih. Među njima pak se posebno ističu poduzetnici izvoznici koji sa svojom vizijom i poduzetnošću ruše ustaljene barijere i probijaju se na stranim tržištima i za naše gospodarstvo daju najviše koristi, budući da samo izvoz može dugoročnije jamčiti održiv gospodarski rast. Izvoz pak i samim poduzetnicima otvara brojna nova vrata i tržišta kojih niti nema u državi popust naše, čime se potiče konkurentnost i povećava sposobnost samih poduzetnika u natjecanju na domaćem tržištu. Turizam sa svojim privlačenjem građana drugih zemalja (stranaca) da dođu u našu državu i ovdje kod nas koriste tj. razmjenjuju svoje devize također ima efekt sličan izvozu.
Budući da je naše unutrašnje tržište izuzetno slabo i malo, ovdje mnogi poduzetnici nemaju mogućnost za neki konkretan potencijal rasta, stoga su se mnogi odmah u početku okrenuli što jačoj prodaji proizvoda i usluga na stranim tržištima. Najuspješniji međimurski poduzetnici upravo to i rade, te posluju na tržištima najviše u Europskoj uniji. Zapošljavajući naše građane ili angažirajući druge poduzetnike kao kooperante u nekim poslovnim ili proizvodnim ciklusima, izvoznici pridonose boljoj ekonomskoj slici cijele naše županije, budući da izvozne tvrtke mnogo brže rastu i jačaju, a mnoge i daju iznadprosječne plaće svojim radnicima.
Za poticanje što jačeg poslovanja s inozemstvom u smislu izvoza, država bi najviše od svega trebala poboljšati poduzetničku klimu i usmjeriti se na donošenje onih mjera i propisa koji pomažu izvoznicima, poput poreznog rasterećenja, uvođenja reda u državnu administraciju stvaranje sigurnijeg poslovnog okruženja. Potpora države ili njezinih struktura koje će im omogućiti sudjelovanje u različitim poslovnim seminarima, kongresima i savezima u drugim državama, kako bi im se osigurala logistička potpora na drugim tržištima, izvoznicima može biti od velikog značaja. Gospodarska diplomacija i njezino djelovanje i rezultati bi također trebali biti preispitani, jer je dojam da je ona mogla za naše poduzetnike učiniti mnogo više nego što jest, te da je trebala biti prodornija, efikasnija i raditi više na usluzi samim poduzetnicima, nego na promociji same sebe.
Također je za poticanje izvoza potrebna i što bolja i jača međusobna suradnja između samih naših domaćih poduzetnika i obrtnika, kako bi ne samo razmjenom informacija već i dogovaranjem zajedničkih poslova postajali konkurentniji na stranih tržištima. Danas je u Hrvatskoj tek 15 posto poduzeća orijentirano izvozno, no ta poduzeća zapošljavaju više od polovice zaposlenih u svim poduzećima. Prema tome je vidljivo da potencijal za rast izvozno orijentiranih poduzeća doista postoji. No, da bi se on pojačao, potrebno nam je više zakonodavne i političke stabilnosti, posebno manje promjena zakona i propisa. Uz sve ostale mjere, potrebno je i poticati poticanje učenike i mlade da se školuju za ona zanimanja s kojima će kasnije moći raditi u visokoprofitabilnim djelatnostima koje se bave izvozom i koje će im osiguravati željene iznose plaća zbog čega će se u konačnici i smanjiti iseljavanje stanovništva.
