Gospodarski problemi naše države nisu niknuli ni iz čega. Za sve njih odgovorni smo mi sami, a transformaciju našeg vlastitog načina promišljanja oko pitanja osobnih i javnih financija očito provodimo izuzetno teško. Iz centraliziranog sustava i samoupravnog socijalizma neprestano se pokušavamo redefinirati u moderno društvo koje će znati prihvatiti nove ekonomske koncepte, no za sada, bezuspješno.
Ljutili se mi ili ne na političare koji nam donose najrazličitije zakone i propise i koji raspolažu s našim zajedničkim javnim novcem, oni su ipak ogledalo nas samih. Razina naše financijske pismenosti još uvijek nije dovoljno visoka i kvalitetna, za što je kriv upravo nereformirani obrazovni sustav kakav smo sami i skrojili i koji o tome nije ničemu podučio niti nas odrasle, ali niti dovoljno dobro o tome istome uči nove mlade generacije.
U svakom čovjeku postoji poduzetnik, iako mnogi toga nisu svjesni. Svaka naša aktivnost koju poduzimamo da bismo sami sebi poboljšali kućne financije, od onih najbanalnijih, poput uzgoja vlastitog voća i povrća i domaćih životinja za prehranu pa sve do dodatnog rada u smislu honorarnih poslova koji su van našeg svakodnevnog zanimanja, upravo predstavljaju našu vlastitu ambiciju i sposobnost da stvaramo, čime kroz vlastitu kreativnost dajemo novu vrijednost ne samo vlastitom životu već i sveukupnoj zajednici i društvu.
Jedna od naših osnovnih grešaka je neprestano očekivanje da će nam država i nešto “javno” donijeti željene promjene i bolji kućni budžet, pri čemu zaboravljamo da upravo mi sami kreiramo sve to javno i zajedničko. Reklo bi se da time podcjenjujemo sami sebe i vlastite sposobnosti, te ih ukalupljujemo u neke pogrešno naučene obrasce ponašanja. I zbog toga je te iste obrasce potrebno slomiti i krenuti u novi način razmišljanja i shvaćanja novca i vlastitog rada.
Kada bi naš sustav funkcionirao jednostavnije i maksimalno poticao osobni razvoj, zasigurno bi se mnogi poželjeli ostvariti samostalno kroz vlastiti posao, dajući svima nama dodanu vrijednost kroz svoje sposobnosti. Da bi sustav funkcionirao bolje, potrebno je da promjene u potpunosti prihvatimo, čak i pod cijenu gubitka nekih trenutnih privilegija i koristi. Zbog naše nespremnosti na to isto, neprestano nadmudrujemo jedni druge želeći dokazati da smo u pravu, iako se zapravo samo vrtimo u istom jednoličnom krugu krivih pretpostavki.
Zbog toga je Večer ekonomije mjesto na kojemu možemo, barem na tren, pokušati naći odgovore na neka velika pitanja koja nas muče u društvu: zašto nemamo veće plaće i zašto poslodavci privatnici ne mogu ili ne žele isplaćivati veće plaće radnicima? Da li je rješenje u povećanju minimalca i hoće li nam veći minimalac uopće donijeti nešto bolje ili je on potpuno nepotreban kao institut zaštite dostojanstvenog života? Kako funkcioniraju poduzetnici i jesu li oni doista “izrabljivači” naroda i okrutni kapitalisti koji misle samo na vlastitu dobit? Kako spriječiti političare da neprestano donose pogrešne odluke u vezi raspodjele našeg zajedničkog novca? Jesu li socijalna davanja u Hrvatskoj previsoka? Možemo li smanjiti troškove poslovanja poduzetnika i prisiliti ih da razliku novca od rasterećenja upotrijebe za povećanje plaća radnicima? Jesmo li dovoljno produktivni i da li uopće radimo dovoljno da bismo mogli postati uspješni? Što poduzetnicima nedostaje od strane državnog administrativnog aparata kako bi mogli kvalitetnije i bolje funkcionirati? Zbog čega u našem društvu neprestano postoji jaz između privatnog i javnog sektora? Zašto su poduzetnici neprestano nezadovoljni s većinom zakona koje bilo koja vlast donosi?
Ovakva pitanja, ali i mnoga slična, raspravit ćemo i tako “lomiti” pogrešne ustaljene predrasude, na Večeri ekonomije u Gradskoj kavani u Čakovcu, u četvrtak 21. ožujka, s početkom u 20:00.
