Je li uloga države zaštita građana od virusa ili se njezina uloga svodi na ekonomiju? Najnoviji potez premijera, uvođenje ruskog cjepiva protiv virusa, zasigurno će biti mnogo komentiran iz više razloga.
U prošlosti je uloga države bila različita. U doba Adama Smitha država se nije smjela miješati u gospodarstvo, smatralo se da će se proizvodnja i potrošnja poravnati zakonom ponude i potražnje, što je i najčišći liberalizam.
Takva je uloga države bila kratkog daha. Već krajem devetnaestog stoljeća uvidjelo se da liberalna država nije moguća bez intervencije u gospodarstvo, monopoli su zaigrali svoje kolo. Velike korporacije pak se koriste intervencijom države u gospodarstvo za svoje ekstraprofite. Velika ekonomska kriza 1929. godine pokazala je da je liberalizam bez intervencije države nemoguć. Nakon toga država počinje kreirati ekonomske politike. Država potom kreira pravila igre, a rezultat je globalizacija, pred kojom su države gotovo nemoćne. Multincionalne kompanije sele proizvodnju tamo gdje je jeftinije, a ujedno utječu na ekonomske politike država, dok se globalnim trgovinskim sporazumima spuštaju carine. Globalizacija je u međuvremenu pokazala i svoju lošu stranu, pa je na dijeti.
Danas je mjerilo države koliko može definirati zakonski okvir i pravila igre na tržištu ako to uopće može u premreženom svijetu. Da bi to mogla, mora se osloboditi suvišnih uplitanja u gospodarstvo, što češće nije slučaj. Najvažnije je da vodstvo države zna dugoročne ciljeve, bez toga je država kao čamac na vjetru. Za sada većina ekonomista smatra da je u nas još uvijek uloga države prevelika, a samim tim onda postaju velike i pogrešne procjene.
Je li stoga nabavka ruskog cjepiva pogrešna procjena? Prema premijerovim riječima, cilj je procijepiti oko 70 posto građana do ljeta, prevedeno osigurati zdravu i dobru turističku sezonu i proizvodnju i izaći iz pandemijske krize koja nas je do sada previše stajala. U svakom slučaju, cilj je legitiman.
S druge strane, riječ je o iznenađujućem obratu, državni interesi zdrave nacije bili su jači od poklonstva Europskoj uniji, koja nije ispunila očekivanja građana kad je riječ o cjepivima.
Nešto ipak nedostaje, a to je samosvijest. Ispada da smo mi premali narod i nacija da sami proizvedemo cjepivo jer naprosto nismo Izraelci. Kao da smo se već predali na milost i nemilost i Zapadu i Istoku. No, nitko tko je u vlasti nekoga ne može biti sretan, na znanje svim našim vladama.
