Prema ljestvici ekologa Carla Sagana, znanstvenika i borca za očuvanje planete, čovječanstvo na Zemlji nalazi se u predplaneratnom civilizacijskom dobu, mjereno prema količini informacija i entropije. Mjereno slovima abecede, naša civilizacija nalazi se otprilike kod slova H, ako se počinje od prvog slova odnosno prvobitne zajednice. Tek kad dođe do kraja abecede po broju informacija koje koristi u razvoju, postat će takozvana planetarna civilizacija.
Buduća planetarna civilizacija koristila bi sve resurse planete i svemira s postojećim znanjem za samorazvoj, a futuristi, tako Michio Kaku, predviđaju da će nakon električnog doba doći takozvano magnetno doba ljudske povijesti u kojemu će čovjek posjedovati znanje za korištenje magnetizma i gravitacije, odnosno antigravitacije.
Dakako to su tek predviđanja na temelju dosadašnjih spoznaja i tu treba stati, jer ćemo pogriješiti. Tako na primjer, ne tako davno u devedesetim godinama prošlog stoljeća globalno su odjekivale knjige s naslovima o kraju povijesti, što se nije ostvarilo. Dogodilo se upravo suprotno, povijest razvoja čovječanstva nipošto nije stala i sve je kompleksnija.
Mnogo su važniji prodori u znanosti, tako na primjer pojava novih tehnologija i umjetne inteligencije. Pojedini vizionari, tako čelnici Open AI-ja, smatraju da je pojava umjetne inteligencije ravna epohalnom pronalasku vatre i električne struje, ponajprije po svojem dosegu korištenja informacija u razvoju znanosti i tehnologija. Znanstvene vijesti koje nam govore da smo zapravo tek na početku velikih otkrića danas prestižu jedna drugu.
Apsolutno najvažnija nova otkrića su ona koja se tiču promjene epohalne matrice života, slike svijeta kakvog poznajemo. Fizičari, kemičari, informatičari i atomski stručnjaci doveli su u zadnjih nekoliko godina u pitanje takozvane magične ili čarobne brojeve protona i neutrona u atomima od kojih je građen naš svijet. Izraz magičan izmislili su fizičari zato što je atom tada najstabilniji. Čini se da je broj 20 sve manje magičan broj u nuklearnoj fizici, drugim riječima, još jako malo znamo o svemu.
Drugi znanstvenici otkrili su zadnjih godina da postoje dva oblika vode, gušća i rjeđa, što ovisi od položaja vodika i kisika (nije led). Pretpostavlja se da je naša obična voda koja je preduvjet za život uopće, zapravo prirodna računalna mreža za prijenos informacija u našemu DNK-u, jer ima dvije gustoće, ali i sposobnost da samo jedan atom ili dio atoma vode može izazvati promjenu na daljinu u pet milijardi atoma vode. Tako smo opet na početku naših spoznaja, a planetarna civilizacija se tek nazire.
