“Jezivo zvuči.”, “I nebo plače.”, “Tuliju kak međimurski vuki ili tuljani!”, “Kaj je ovo? Horor film?… s tim zavijanjem bute se ftiče, srne i zajce sam otirali, a bome i ljude… bolje da postavili tu vjetro vjetrenjaču ili solarne ploče za te peneze”, “Tuli kak žedni v goricaj”, “Netko bu se po noći bojal spati, ako bu veter puhal. Kak daj te Svemirci napadali, no sve u svemu opet nekaj novoga, zanimljivoga.”
Sve su to komentari koji su osvanuli na našoj Facebook stranici nakon što smo objavili snimku s predstavljanja Goričkog svirala i Svirala na vjetar u sklopu vidikovca na Mađerkinom bregu. No, da ne bi bilo sve na ovome, bilo je i lijepih i pohvalnih komentara, ali oni su bili u manjini.
Sam koncept orgulja zamišljen je ovako. Kao prvo, orgulje sviraju na nekoliko načina; i to ubacivanjem novčića i odabirom neke od ponuđenih pjesama na izborniku ekrana koji se nalazi u podnožju i na vrhu vidikovca; potom sviranjem na klavijaturi koja je spojena na sviralo, i treće, uz pomoć vjetra, što je najveća posebnost cijelog projekta. Ovaj zadnji dio, sviralo na vjetar, još je u eksperimentalnoj fazi.
Ako ste ikada bili u Zadru i čuli morske orgulje, mogli ste otprilike pretpostavljati kako će to uživo zvučati od nas u Međimurju. Mene u Zadru nisu previše fascinirale pa nisam ni očekivala da će kod nas orgulje na vjetar zvučati “kak da angeli s neba popevleju i igraju”. No sto ljudi, sto čudi.
Samo Goričko sviralo, kada se klavijature spoje na sviralo, zvuče prekrasno i unikatno, u što su se uvjerili svi koji su uživo čuli, a sviralo na vjetar uključi se samo povremeno, nije to, kao što ljudi misle, non-stop. Kao što kaže stara uzrečica: – Još se nije rodio tko bi svima ugodio! No u demokraciji smo, pa svatko ima pravo na svoje mišljenje. A na društvenim mrežama takvih je pravo more!
