Vijest da je Dunav postao najzagađenija europska rijeka antibioticima gotovo nikog nije previše zabrinula, osim možda onih koji se time bave. Isto tako, na upozorenje naših znanstvenika da je Sava zagađena antibioticima zbog farmaceutske industrije kao da nikog nije dodirnula i gotovo smo je zaboravili. Kako da smo tim zaboravom postali imuni, a ljudi zbog bakterija umiru u bolnicama.
Mehanizam je veoma jednostavan: svi lijekovi koje ljudi dobivaju u bolnicama i od liječnika, dakako i životinje, na kraju završe u kanalizacijama i zatim u potocima i rijekama. Tu se antibiotici miješaju s produktima fekalija, a bakterije i mikrobi mogu se idealno razvijati i sticati otpornost koja prije ili kasnije stigne raznim kanalima do ljudi i bolnica kao sve veći javnozdravstveni problem.
Za stručnjake je stanje alarmantno, pogotovo ako se zna da već neke afričke rijeke toliko zagađene antibioticima da više u njima ne mogu živjeti niti ribe.
Čini se da sindrom „ne u mom dvorištu“ na čudan način djeluje i našoj svijesti. To što je Dunav zagađen antibioticima za nas je tek je obična vijest. No ako je Dunav zagađen antibioticima, gotovo je sigurno da su antibioticima zagađene i pritoke Dunava, Mura i Drava, a to nas se već tiče. Već duže vrijeme ribiči govore da nema riba u Muri, opravdavajući to nemogućnošću mrijesta, jer je voda prebrza i nema nekadašnjih kanala i mrtvica. Dakako da u tome ima istine, no koliko je zagađenje Mure i Drave antibioticima, ne znamo, ne ispituje se previše.
Nitko se više ne čudi što u međimurskim potocima, tako u Trnavi, Rakovnici i drugima ima premalo riba, a rakove treba tražiti svijećom. Zato ima bakterija i virusa svih vrsta.
Naime, za ispitivanje antibiotika u rijekama ne postoji zakonska regulativa, na postoje prihvaćene granične vrijednosti. Pa je sasvim svejedno kolika je koncentracija antibiotika u rijeci, može biti deset, a može biti i sto ili tisuću jedinica. A ribiči jedu ribu, zar ne? Dakako ugrožen je sav živi svijet u vodama, alge, račići, embriji, a da i ne vidimo što nam rade virusi i bakterije u povratnoj sprezi. Zašto od prirode činimo neprijatelja?
