Ušli smo u još jednu izbornu godinu, a izgleda da se izborna kampanja zahuktava i u našoj županiji. Opipavanjem bila birača u oporbeno nastrojenoj županiji prema centralnoj političkoj vlasti uvijek je dobrodošlo na početku izborne godine.
Međutim, kad se ugase kamere i mikrofoni, ostaje pitanje kako će Vlada konkretno pomoći onima koji mogu generirati razvoj i otvarati nova radna mjesta. Odgovor koji nudi Vlada nije baš u skladu sa željama onih koji drže našu zemlju na životu kada je industrija i proizvodnja u pitanju, kao i onime što predlažu ekonomski analitičari.
Poslodavci i dalje pozivaju na rasterećenje, ali njega i dalje nema. Predsjednica Kolinda kaže da nam je neophodna minimalna plaća o kojoj smo mi pisali već pred dvije godine od 7.500 kuna. Premijer na to olako odgovara “da ne može Vlada određivati poslodavcima tako visoki minimalac”.
Ne treba ga određivati, minimalca ne bi trebalo ni biti kada bi živjeli u državi s pravom tržišnom ekonomijom. Međutim, u ovoj našoj, Vlada itekako ima instrumente da na plaću od 1.000 eura poslodavac ne mora plaćati još 5.500 kuna poreza i doprinosa, uz sve druge namete. Poslodavca radnik nakon svega stoji najmanje duplo ili triput više, pa ne može isplatiti ono što bi realno mogao da nema tako skupe države.
Ministar financija Zdravko Marić hvali se istovremeno proračunskim suficitom, dijeli se novac šakom i kapom iz državnog proračuna, posebice sada u izbornoj godini, umjesto da se zaustavi ubiranje “poreznog harača” i višak sredstava ostavi tvrtkama i radnicima u njima kako bi vlasnici dalje razvijali tvrtke, a radnici imali veće plaće.
Kaže premijer Plenković da je njegovoj Vladi “sve to dobro poznato”, ali i dalje se ne odlučuje raditi na liberalizaciji naše ekonomije, ne donose se mjere koje predlažu stručnjaci, već se i dalje rade kompromisi u kojima glavnu riječ ima država.
Posjet premijera bila je idealna prilika da se u Čakovcu osim populističke političke retorike kaže neka puno konkretnija poruka kako pomoći gospodarstvu. Međutim, program Vlade očito se u mnogo čemu razlikuje od onoga što govore da treba učiniti neovisni ekonomski stručnjaci, pa takvih poruka nakon posjeta Međimurju nije bilo. I dalje je najvažnija borba za vlast.
Na žalost, i dalje se pokazuje da ova koalicijska HDZ-ova Vlada, kao i ona bivša SDP-ova nema hrabrosti preduboko zarezati tamo gdje je to potrebno. Posebice kada su u pitanju državne tvrtke, kao i one neuspješne, koje imaju i dalje višak zaposlenih koje bi trebalo preusmjeriti na tržište rada i tamo gdje nedostaju radnici.
Nekada su poslodavci poručivali bahato radnicima: “Vritnem f grm de je deset drugih koji su spremni delati za isto ili manje”, dok danas radnici poručuju poslodavcima: “Vritnem f grm i najmanje pet mi nudi duplo više nego mi ti daješ”.
Iako je situacija idealna da se naprave duboke promjene one se ne rade. I dalje nema odgovora primjerice koliko je zapravo zaposlenika u grupi Uljanik, ali onih pravih radnika, a koliko administracije, kakve su bile prosječne plaće, zašto su se gradili brodovi za koje se unaprijed znalo da donose minus. Koliko čujemo dosta stručnih radnika poput zavarivača otišli su iz Pule i Rijeke, neki od njih stigli su i u Međimurje, jer primjerice zavarivač danas na tržištu može pronaći posao bez problema.
To je samo jedan segment očito neuspješne industrije koja je trebala odavno biti na tržištu, a ne da sada padaju “kosturi iz ormara” koji će porezne obveznike stajati silne milijarde.
Uglavnom, na političkoj sceni za sad se ne nude rješenja koja su se pokazala efikasnima kod drugih koji izlaze iz krize, tako da analitičari zaključuju kako kod nas i dalje postoje snažni pritisci različitih lobija, da se fiskalna i EU poticajna sredstva za gospodarstvo ne usmjeravaju prema onim sektorima u kojima bi bilo najveće koristi za proizvodnju i zaposlenost, nego tamo gdje se godinama saniraju problemi.
Stoga će izborna kampanja vrlo vjerojatno ići u tom smjeru, dok će izgleda gorući problemi, rasprave i traženja što kvalitetnijih rješenja, nažalost, biti stavljeni pod tepih.
Nikako da dočekamo neku Vladu koja će biti spremna izgubiti vlast, da postane možda i nepopularna među biračima, posebice svojima, zbog reformi koje provodi za dobrobit većine, da nakon toga, konačno krenemo prema naprijed.
