Upalili smo u drugu adventsku svijeću. Možda su neki i zaboravili pa će učinjenu štetu popraviti iduću nedjelju. Bilo kako bilo adventski ugođaj teško je izbjeći. Reklame svuda, pokloni svuda, poznati hrvatski pjevači izbacuju božićne pjesme… Stvarno je teško biti Grinch u današnje vrijeme. Ili pak je baš lako s obzirom da nas božićnim stvarima “bom(n)bandiraju” od 2. studenog do 6. siječnja.
U koju god kategoriju da spadate, ja sam ove godine odlučila naći najvećeg božićnog manijaka/icu u Međimurju.
Sigurno postoji netko tko od 2. studenog (pa i ranije) izvlači božićne ukrase, lampice, kiti bor, te je u teškoj depresiji kad 6. siječnja mora sve pospremiti i čekati idući Božić. No, Božić nisu samo ukrasi i pokloni. To je prije svega vrijeme darivanja, nadanja i humanitarnih akcija. Svatko od nas, nažalost, u svojoj blizini ima potrebite. One, kojima Božić bez pomaganja nije vrijeme radosti. Onima koji i taj dan nemaju što za jesti, a kamoli imati za poklone. Najgore je kad su u pitanju starije i nemoćne osobe koje su svi zaboravili ili pak obitelji koje imaju djecu.
Svako dijete na ovom svijetu ima pravo na darove. Kakvi god oni bili. Živimo u doba velikog disbalansa. Dok s jedne strane imamo djecu koja dobivaju mobitele, tablete, električne automobile (ništa ispod BMW-a ili mečke), tonu igračaka… S druge strane imamo djecu koja su siromašna i jedna plišana igračka znači im sve na svijetu.
Ove godine odlučila sam tražiti one ljude koji vole Božić u svim smjerovima. Bili oni koji obožavaju peći božićne kolače i podijeliti ih s bližnjima, oni koji imaju kuću u 50 nijansi lampica, oni koji odvoje sitnicu da usreće zaboravljenu staricu iz susjedstva, oni koji poklone svoju dragu igračku nekom djetetu. Jer, dobro je činiti dobro. Zaista je. Božić ispunjava sne i ti možeš nekome pomoći i učiniti dobro djelo. Tri, dva, jedan- Božić!
