Moja glava još uvijek je u ljetnom “moodu”, nisam se stigla ni triput okrenuti, a već je stigao studeni. Rujan i listopad kao da se ove godine nisu ni dogodili. Baš mi je proletjelo. I dok je vani ugodna temperatura, čak i previsoka za ovo doba godine, kao da se nismo spremni oprostiti od ljeta i lijepog vremena.
Blagdan Svih svetih opet je iza nas. Još smo jednom prisjetili naših najdražih koji su u svojem tjelesnom obliku napustili svijet. Kao i svake godine, vidjeli smo obitelji, neki su se vratili kućama, neki su posjetili groblja diljem Međimurja, a i šire. Tome su prethodile klasične gužve u prometu, što ne čudi s obzirom da većina želi dan, dva ranije srediti grobove svojih dragih pokojnika.
Kako godišnji ciklus jednostavno sam po sebi nalaže, nakon 1. studenoga kao da se mozak polako počinje pripremati za adventsko razdoblje. Dok je korona prije triju godina sve utišala, sada se energetski vraćamo ponovno na opasne pripreme za to, većini najljepše doba u godini.
Trgovine su već spremne, jer osim što je to najljepši dio godine, isto je tako i potrošački. Trgovci trljaju ruke, jer znaju da će svi pohrliti po božićne ukrase, poklone, sastojke za kolače i hranu, kako to već godina biva. Cijene su nikad više, no kao da to nije problem. Plaće nešto jesu narasle, no to je i daleko od toga kako bi morale biti. Naravno, ako uspoređujemo s cijenama koje luduju od početka uvođenja eura u Hrvatskoj.
Premijer Plenković je već proteklog tjedna najavio povećanje minimalne plaće, a time i povećanje božićnica, uskrsnica i svega što je kao dodatak na plaću. A kakav će nam biti ovaj Božić, možemo samo nagađati. Činjenica je da će blještavilo u većini obitelji morati biti u nešto skromnijem izdanju nego smo navikli. No, to nužno ne mora biti loše, jer svi smo kao narod poznati da na van pokazujemo često i više nego u stvarnosti imamo. Ispada da zaista jesmo mađioničari.
