Šezdesetih godina prošlog stoljeća ekonomisti su se čudili brzom razvoju Japana. U to je vrijeme Japan učio od drugih, da bi danas postao treća gospodarska sila svijeta. Već se onda naslućivalo da se dešava nešto što ne razumijemo u potpunosti. U osamdesetim godinama Kina je započela proces učenja od drugih, da bi danas bila druga gospodarska sila svijeta. Svjetski ekonomisti i sociolozi danas ozbiljno raspravljaju o takozvanim azijskim tigrovima, zemljama koje gospodarski jako brzo napreduju, a da se ne zna pravi razlog.
U čemu je tajna gospodarskog uspjeha azijskih zemalja? Ako je vjerovati mnogim ekonomistima, to je jednostavno zbog toga što mnogo rade. Teško se s tim složiti. Po tome bi cijela Europa bila puna ljenčina koji malo rade, Hrvatska posebno. Ekonomisti su u svojem neznanju unaprijed zapadne zemlje osudili na lijenost, ne pitajući ništa o izvoru tajne. I tako to traje gotovo do danas.
Danas, nakon gotovo pola stoljeća, čini se da je tajna otkrivena, no nije onakva kakva bi se možda očekivala. Čak nije ni ekonomska kategorija.
Možda je tajnu najbolje opisao svjetski poznati sociolog Francis Fukuyama u svojoj novoj knjizi „Identitet“. On navodi pet razloga zbog čega je važan identitet država i naroda. Prvi je razlog fizička sigurnost jer nedostatak državnog i nacionalnog identiteta može dovesti do građanskog rata. Poznato? Drugi je razlog kvaliteta vladavine, ako nema jake države, službenici države neće stavljati javni interes ispred privatnog.
Treći je razlog možda najvažniji za Hrvatsku. Ako se građani ne ponose svojom državom, neće raditi u njezinu korist, već najviše sa sebe i svoje privatne interese. Zapitajte Japanca ili Kineza ponose li se svojom državom pa će vam sve biti jasno. No treba znati da su se i Japanci i Kinezi ponosili svojom državom i prije nego su postali razvijeni.
Četvrti razlog je povjerenje u svoju državu, koje onda postaje društveni kapital. Peti razlog nacionalnog identiteta je mreža socijalne sigurnosti na način proširene obitelji, navodi se primjer Skandinavije.
Drugim riječima, smatra se da upravo državni identitet omogućava liberalnu demokraciju, ako građani ne vjeruju da su članovi iste političke zajednice, demokracija u toj državi neće funkcionirati.
Tako dolazimo do pitanja što je identitet, koji je u sferi kulture. To je sve ono što nas čini različitima od drugih, ono po čemu smo uspješni i posebni. No ako želimo priznanje za svoju zajednicu, to isto moramo dati i drugima.
Državom smo prije trideset godina stekli samopoštovanje, modernim identitetom možemo se dovinuti do visokog ekonomskog blagostanja.
