Stopa poreza na dobit treba biti jedinstvenih 12 posto

Zakon o porezu na dobit se u Hrvatskoj prilično često mijenjao i nadopunjavao. Gledano od 2004. godine do danas, bilo je čak jedanaest izmjena, pri čemu je ona zadnja donesena u 12. mjesecu prošle, 2018. godine. Tako je trenutno porezni obveznik poreza na dobit svaka pravna osoba koja obavlja djelatnost radi stjecanja dobiti ili gospodarske koristi, a osim pravnih osoba porezni obveznici su i obrtnici ili osobe koje obavljaju s obrtom izjednačene djelatnosti ako su ostvarili primitak veći od 3 milijuna kuna, ili ako zadovoljavaju minimalno dva od tri propisana uvjeta: da imaju dohodak veći od 400.000 kuna ili dugotrajnu imovinu veću od 2 milijuna kuna ili da zapošljavaju više od 15 radnika u prethodnoj godini.

Zakon propisuje mnogo detalja o kojima treba voditi brigu prilikom izračunavanja obveze poduzetnika/obveznika visinu obveze za porez na dobit. No, onaj najvažniji dio koji zanima svakog poduzetnika odnosi se upravo na visinu same porezne stope s kojom će ga se oporezivati, kao i na moguće priznate ili nepriznate troškove u poslovanju s kojima se sama osnovica za izračun poreza povećava ili smanjuje.

Do 2017. godine je porez na dobit u Hrvatskoj iznosio 20 posto, no poreznim izmjenama je ona smanjena na stope od 18 posto za one koji ostvare prihode veće od 3 milijuna kuna, dok za one s manjim prihodima od tog iznosa stopa poreza na dobit iznosi 12 posto. Iako je jasno da je država manjim porezom željela rasteretiti manje poduzetnike, nije uzeto u obzir da je onaj tko ima bolje prihode vjerojatno konkurentniji na tržištu i sposobniji te da ga treba poticati da bude još bolji. Isto tako je moguće da poduzetnici s većim prihodima imaju samo veće poslovanje i veći obrtaj kapitala, ali posljedično moguće i veće troškove poslovanja, što na kraju samo po sebi uopće ne donosi veću dobit, od onoga koji ima manje prihode. Stoga bi znatno bolja situacija bila kada bi postojala samo jedna stopa poreza na dobit, i to ona niža, te ako bi se taj isti porez plaćao samo ukoliko bi si vlasnik tu dobit isplaćivao.

S obzirom na to da je naša zemlja porezno visoko opterećena i da je jedina prava mogućnost poticanja rasta ne samo već postojećeg poduzetništva, nego i poticanja otvaranja novih djelatnosti kroz različite pravne subjekte koji će u budućnosti zapošljavati što veći broj dobro plaćenih djelatnika, potrebno je smanjiti porezne stope maksimalno, a s druge strane u proračunima koji primaju taj novac od poreznih obveznika detaljno analizirati postojeće rashode te određene troškove smanjiti ili naći neke nove modele financiranja projekata i maksimalno rasteretiti gospodarstvo. Dok se privatni sektor neprestano mora opravdavati za svaki najmanji trošak, u javnom se sektoru često puta, nažalost, sve “javno” koristi kao da je privatno.

Za olakšavanje poslovanja i veće priznavanja troškova poduzetnicima bi bilo korisno kada bi oni i troškove reprezentacije, ako su opravdani, mogli priznavati u većem postotku nego što je to danas kada je porezno priznat trošak reprezentacije samo 50 posto, isto kao što bi bilo bolje da se kao porezno priznati trošak za korištenje osobnog vozila u vlasništvu firme može podići na primjer na 70 ili 80 posto (budući da se trenutno priznaje samo 50 posto tog troška kao opravdanog za poslovanje).

Poduzetnike, novi kapital, nove ideje koje s njima dolaze i novi razvoj cjelokupnog našeg gospodarstva treba maksimalno poticati. S visokim oporezivanjem i gledanjem na svaki propust poduzetnika ili svaki njegov trošak kao potencijalno neopravdanim, samo se stvara nepovoljna investicijska klima. Ako je u ovom trenutku najbitnije za našu državu povrat mladih i iseljenih stanovnika, te njihovo zapošljavanje na dostojanstvene iznose plaća, vrijeme je da se konačno donesu odluke s kojima će se poduzetnicima omogućiti da im ostaje što više vlastito zarađenog novca kao poticaj za razvoj i posljedično veće plaće svih radnika zaposlenih u privatnom sektoru.

Ostavi komentar