Što treba zaista promijeniti u našoj bolnici i ne samo u njoj?

Koliko je različitih i partikularnih interesa prisutno u jednom kolektivu, uz snažne otpore promjenama, nažalost najbolje se može vidjeti na primjeru naše čakovečke bolnice.

Iako sam autsajder što se tiče krajnjeg poznavanja unutarnje situacije, imam solidne insajderske informacije o tome kako funkcioniraju stvari. Poznavajući mentalitet zaposlenih u javnom sektoru gdje većina njih uopće nije svjesna koliko svatko treba dati od sebe da zaradi, primjerice, iznadprosječnu hrvatsku plaću u privatnom sektoru, posve mi jasno što se događa. Svi znaju svoja prava i jedino je važno da ih ostvare, pa čak i ona koja se odnose na “dopunski rad”. Takva prava da rade u privatnom ne bi mogli ni primirisati. Zapravo možda bi i mogli imati “drugi i treći posao”, ali teško bi ga mogli raditi kao što je to sada slučaj.

Da rade u nekoj privatnoj poliklinici, od posla koji bi morali odraditi da zarade manju plaću nego je ona u bolnici, sigurno ne bi mogli još raditi i u nekoj srednjoj školi, veleučilištu, privatnim poliklinikama i drugdje. Dobro to znaju neki liječnici koji su otišli u privatni sektor, ali brzo su se vratili (ovdje ne govorim o onima koji imaju svoje vlastite poliklinike ili su one nominalno u vlasništvu nekog bliskog, ali su i dalje zaposleni u bolnici).

Odmah da naglasim! U pitanju je manji dio liječnika kojima se tolerira puno toga jer nitko se neće zamjeriti nikome. Većina naših liječnika i svih drugih zaposlenih, sjajno radi svoj posao, odradi sve što je potrebno i više od toga i šuti. Bune se uglavnom oni koji bi zapravo trebali biti najviše “stiha”, oni koji su stranački angažirani kako bi bili 100 posto sigurni da će napredovati u poslu ili imaju neke druge “ambicije” i interese. Oni koji možda nemaju stranku iza sebe stvarali su pritisak na neki drugi način, kao što je to bio slučaj “bunta” protiv prijašnjeg ravnatelja.

U svim tim pokvarenim telefonima i stvorenoj buci često se uopće ne čuje ono što je najvažnije. Što to zapravo nije dobro i što bi trebalo promijeniti? Što konkretno ravnatelj ne radi dobro? Zato što primjerice prvi krši neka pravila koja sam želi uvesti kod drugih ili možda zato što se konačno počeo uvoditi red kakav je inače potreban u svim segmentima javnog sektora, ne samo u zdravstvu.

Javnost konačno želi čuti konkretne stvari što to ne valja i što to treba promijeniti da bi pacijenti u koji se svi kunu imali bolju uslugu, a da nisu u pitanju “međuljudski odnosi”. Bilo od onih koji su mijenjali Grudića, odnosno ovih koji su bili uz njega i sada uzvraćaju udarac pa udaraju po Novinščaku koji je još k tome posebno “nagradio” neke koji su mijenjali njegovog prethodnika.

Naša bolnica je među rijetkima koja pokušava biti među poštenijima u zemlji, koja će se držati zadanih normi od resornog ministarstva i HZZO-a, ali kao što je poznato pošteni obično ispadaju budale.

Naime, u javnom sektoru upravo od toga sve počinje. Svi vide da se ne radi dobro, ali svi šute i onda ispaštaju svi zajedno. Svi postaju nezadovoljni jer 10 ili 20 posto ljudi koristi stvoreni nered. Takva je situacija ne samo u zdravstvu, već i u školstvu, javnoj upravi, bilo gdje da se okreneš u javnim službama svi se suprotstavljaju bilo kakvim promjenama.

Nitko u tom segmentu društva uopće nije svjestan što znači moderan menadžment, što znači nešto zaraditi da bi se moglo podijeliti. Kod nas je najvažnije da je PDV i dalje 25 posto, da su davanja na plaće i dalje ogromna, da se privatni sektor i dalje guli kako bi se održao status quo ili bilo još bolje bez ikakvih promjena kod svih onih koji žive na proračunskim jaslama.

Ostavi komentar