Kada bi nam se život sastojao od sakupljanja sjećanja na trenutke u kojima smo bili sretni ili u kojima smo se uspjeli uzdići nakon loših događaja, umjesto sakupljanja novca i stvari, zasigurno bi svijet bio ljepše mjesto, a borbi za prijestolja, pozicija, moći i novca bilo bi manje. Uspjeh bi tada imao neku drugu dimenziju od one koja postoji danas budući da većina nas uspjeh gleda kroz novac i materijalni status, a ne kroz razvijene međuljudske odnose i zajedništvo.
Ratovi postoje otkad je svijeta i vijeka, a kako je sve više ljudi na svijetu, više je i načina na koji se oni vode, budući da se gotovo sve vrti oko novca. Pogledamo li samo na našu državu i način na koji ona funkcionira, koruptivne afere glavnih osoba u vrhu vlasti koje bi trebale biti uzor i primjer dostojanstvenog života, a ne glavni akteri u neprincipijelnom trošenju javnog novca, vidljivo je da novac i njegovi tijekovi definiraju većinu odnosa u društvu. No, tek kada i te osobe dobiju u „po glavi“ ili kada ne uspiju u svojim namjerama ili kada ih se razotkrije, pa se i život nekako okrene protiv njih, kada sa svojim ponašanjem unište neke bazične odnose bez kojih život ne može biti cjelovit, tada počinju shvaćati i razmišljati da novac i veliko bogatstvo ne čine sreću, nego mogu samo upotpuniti i pomoći ostvarenju novih želja i potreba i time samo poboljšati one odnose u koje zapravo moramo ulagati mi sami.
Najvrjedniji resurs u životu je vrijeme, vrjednije od novca i bilo kakve stvari. Jednom izgubljeno, jednom potraćeno i prošlo, vrijeme se ne može vratiti, a od njega se sastoji naš život. Kako u odnosima, slično i u poslu. Vrijeme koje ulažemo u neki posao s nadom da će donijeti vrijednost na i da ćemo ostvariti profit, to je vrijeme uloženo u stvaranje kapitala. Nasuprot tome je vrijeme uloženo u odnose i izgradnju odnosa. Zbog svega toga, vrijeme koje se pravilno ulaže vrijedi bogatstvo, a vrijeme izgubljeno na pogrešne stvari može donijeti razaranje. Za napraviti preokrete i mijenjati vlastito ponašanje, a time i samoga sebe, u prvom redu je potrebna hrabrost, činjenje najnevjerojatnijih stvari usprkos onome što se negativno događa. Bez hrabrosti uspjeh nije moguće ostvariti, isto kao i bez snove o budućnost koje pak stvaramo kroz pojam vlastite ambicije.
U životu uspijevaju ne oni koji imaju nepresušan talent ili znanje, nego oni koji su uporni. Pri tome je potrebno spojiti upornost i otpor: upornost prema postizanju ciljeva i otpor onome što nas primamljuje da učinimo, ali može škoditi nama ili onima oko nas. Koristimo li, dakle, na dobar način svoje vrijeme, potencijale, trud i energiju?
Na uspjeh može utjecati i karakter, koji je sam po sebi rezultat stotina izbora putem kojih se postupno pretvaramo u ono tko smo. Karakter označava da smo u stanju donositi određene odluke, pa bile one i pogrešne. S karakterom nismo rođeni, nego smo ga tijekom života sami stvorili, za što i moramo sami preuzeti odgovornost, a nastaje kao posljedica načina na koji donosimo odluke i reakcija na sve što nam se događa u životu, bilo da se radi o pozitivnim ili negativnim stvarima i događajima.
Stoga, imati moć i novac je samo dio uspjeha u životu. Ako usmjerimo svoje vrijeme, hrabrost, snove i upornost k stjecanju toga, zasigurno ćemo i doći do tog cilja. No, hoćemo li pritom izgubiti sebe i neke vrijedne odnose, na nama samima je. I upravo sa takvim odlukama stvaramo i vlastiti karakter.
