Kad se doktor javno na Županijskoj skupštini zabrine za dobrobit pacijenata, postavlja se pitanje kako se tek onda trebaju zabrinuti pacijenti?
Ono što je na Županijskoj skupštini kazao doktor Kozjak za ozbiljno je razmišljanje. Iznio je da se šefovi pojedinih odjela ograđuju od smanjenja broja operacija i zahvata nametnutih od strane ravnatelja čime se smanjuje dostupnost zdravstvene zaštite građanima. Između redova može se iščitati da je novi ravnatelji uzeo liječiti bolničke financije i po cijenu smanjenja usluga pacijentima.
Bolnica je neovisno tko je na njezinu čelu i iz koje god opcije dolazio uvijek bila u minusu. Nikad limit, osim iznimno, nije bio dovoljan da bi bila u plusu. Naši liječnici u pravilu su išli na ruku pacijentima odrađujući i 30 posto usluga preko odobrenog limita. Rado su odrađivali i prekovremeno, ako je taj rad plaćen.
Novi ravnatelj je preuzimajući novu dužnost preuzeo na sebe i obvezu saniranja bolničkih dugova. Je li kao što se to “of the record” govori učinio tako da je ograničio broj usluga pacijentima? Dakle, manje operacija, manje zahvata, znači manje troškova s te strane, a ako se tome pridodaju i manji troškovi prekovremenih sati liječnika koji su obavljali zahvate, brzo se može pokazati bolja financijska slika bolnice. Ali ključno je pitanje kako se to odražava na zdravstvenu sliku građana. I što je svrha: dobra financijska slika bolnice ili dobra zdravstvena slika građana. A tu odluku ne donose liječnici, nego politika, a prelama se preko pacijenata. Pročelnica za zdravstvo pokušala je spustiti loptu, umirujući situaciju, kazavši da se će struka u bolnici imati zadnju riječ, ali šteta je već učinjena.
Hoće li se sada sva krivica prebaciti na novog ravnatelja i njegovu pretjeranu revnost u štednji? Politika koja ga je postavljala, već sutra može okrenuti palac od gore prema dolje, ocijeni li da je imenovanje bilo na njezinu štetu. Posebno, ako bi preravna štednja nekome od pacijenata, nanijela ozbiljnu zdravstvenu štetu.
