Najnovija inicijativa institucija EU u donošenju dugoročnog programa ruralnog razvoja su i takozvana „pametna sela“, koncept o kojima na sav glas ovih dana govore ministri i eurozastupnici. Prema nekim najavama u taj koncept odnosno program slilo bi se oko 2,4 milijarde eura u narednoj perspektivi EU.
No, što su pametna sela? Prema zamišljenom scenariju, pametna sela spajaju poljoprivrednu djelatnost kroz modernu tehnologiju, internet i inovacije te digitalnu ekonomiju dijeljenja, što je posebno važno za mlade kako bi razvijali poslovne djelatnosti na selu.
Cilj je zaustaviti iseljavanje mladih u gradove te postići veću mobilnost, kako starijih kroz poboljšanje prometnih veza tako i mladih kroz razvoj širokopojasne mreže, energetike, zdravlja i turizma i tako dalje.
Cijeli program i koncept pametnih sela ide dosta široko i obuhvaća i energetsku strategiju, tako na primjer energetske zadruge svih vrsta. Konkretno, ako su dovoljno složni građani općina u Međimurju mogu zajednički ulagati u energetski biznis kad je riječ o obnovljivim izvorima, od zajedničkih financiranja solarnih panela na krovovima do iskorištavanja biomase ili podzemnih izvora i pametnih električnih mreža za zajedničko dobro kroz ekonomiju dijeljenja i drugo. U diskusijama se navodi da već postoje dobri primjeri prakse u Europi.
To uključuje i sinergiju društvenih inovacija u selima, tako na primjer: bolju medicinsku skrb, dostupnost pošte, dućana, javnog prijevoza, kao i palijativne skrbi za starije.
Ukratko, cilj je učiniti selo privlačnim, što zvuči nekako utopijski. Selo već jest privlačno, na određeni način, pa ipak ljudi odlaze u gradove za poslom. Oni koji ostaju u selima mahom su stariji. Koncept pametnih sela ovisi o kvaliteti zajedništva neke sredine. Što je veće zajedništvo sredine, to će biti više uspjeha. Dosadašnja iskustva u Međimurju nisu baš najbolja: kad je trebalo graditi hladnjače za voće i povrće po selima i općinama, voćari nisu bili složni, kad je trebalo iskoristiti podzemne izvore tople vode nije bilo sloge i sve je otišlo u privatne vode. Možda su to bile prve laste pod dojmom industrijskog konkurentskog mentaliteta kojeg su Međimurci usvojili. Može li se taj mentalitet promijeniti kroz novu tehnološku ekonomiju dijeljenja i javnim programima? Ne postoji uzalud poslovica: složna braća kuću grade, a nesložna…
