U velikim svjetskim krizama ljudi si postavljaju temeljno pitanje, štedjeti ili hedonistički trošiti jer život je kratak, ali živjeti se mora.
U kratko vrijeme pohodila su nas tri jahača apokalipse: pandemija, inflacija i rat za koji se ne zna vodi li prema sumraku čovječanstva.
Pa živimo kao u pjesmi TBF-a Smak svita s dilemom čovjeka koji je milijune na kladionici dobio na dan smaka svijeta.
Racionalni ljude štede da bi kao marljivi mravi bili sigurni u starosti.
Hedonisti imaju drugačiji pristup životu. Oni proživljavaju svaki trenutak i njima je odricanje strano. Najbolja kombinacija je biti bogati hedonist, ali to nije uobičajena pojava.
No, postoji li garancija sigurnosti? Inflacija jede štednju, a ona iziskuje odricanje? Pa ti budi pametan.
U Hrvatskoj je omiljeno “sigurno” ulaganje u nekretnine. Hrvati vole čvrsto, opipljivo, nešto što neće nestati kao stara devizna štednja, kao – pojela novac inflacija. Burzovnim mešetarima se ne vjeruje jer previše nam je “mešetara “ zamračilo novac i bez burze.
No, sjever Hrvatske po pitanju nekretnina nije u tako dobroj poziciji kao jug. Nakon berićetne turističke sezone Dalmatinci odlaze u Zagreb u šoping nekretnina, kao što mi idemo u obnovu jesenske garderobe.
Na sjeveru jedva skucaš cijeli život za kuću, eventualno za drugu nekretninu, ako si crnčio u Njemačkoj. Na jugu si privilegiran položajnom rentom. Dovoljno je imati nekoliko apartmana u kući treći red do mora i ugošćavati turiste od svibnja do sredine rujna da s buntom novčanica u jesen kreneš put Zagreba po još jednu nekretninu. Nju rentaš studentima sa sjevera jer djeca s juga već imaju svoje.
Zato se prazni kontinentalna Hrvatska u kojoj se ne živi, nego crnči. Popis stanovnika ogolio je demografske mrlje od istoka do sjevera Hrvatske.
Shvatili Slavonci da im je bolje otići put Irske nego put Jadrana gdje bi konobarili, gulili krumpire ili spremali turistima sobe danju, a noću spavali na strunjači u kakvoj ostavi da bi novcem zarađenim u sezoni preživjeli do proljeća na kontinentu.
Prepustili su svoja radna mjesta radnicima s Dalekog istoka koji su u većoj nevolji od naših.
