Janez Drnovšek, bivši predsjednik Republike Slovenije, napisao je između ostalog i knjigu Misli o životu i osvješćivanju. Na prvu biste mogli upitati se, kao što sam se to ja, što to jedan političar ima reći o svjesnosti i duhovnosti, no iznenadili biste se promišljanjima koje nudi.
Meni je za oko najviše zapela misao o metodi šoka kojom su se u nekim slučajevima koristili duhovni učitelji kada bi ih posjetio neki učenik sa željom da nauči od njega mudrosti života i smrti. Takav način učenja upotrebljavali su jer su smatrali da je učenike moguće samo šokom izbaciti iz njihovih ustaljenih i uštogljenih načina života i poimanja ovoga svijeta.
Tako je ispričao priču u kojoj je jedan učitelj ščepao jednog od svojeg učenika i bacio ga kroz prozor, a zatim je otrčao do njega i nasrnuo na njega te ga gotovo ugušio. Kad su tog učitelja upitali kako je mogao učiniti takvo što, njegov je odgovor bio da je tek šok mogao prodrmati okorjeli svijet u njegovoj glavi i protresti ga dovoljno kako bi nakon toga prihvatio drugačije poimanje svijeta. Takvu metodu učenja danas mnogi bi ocijenili radikalnom i vjerojatno bi taj učitelj završio nasilja iza rešetaka. No, pitam se kakve metode danas uopće imaju učinka da se promijeni zastarjelo mišljenje o nekim novijim pojavama u svijetu.
Primjerice, ako prošećete ulicama našega grada ili uđete u koju trgovinu, možete primijetiti koliko stranaca ima. No neki kao da se nikako ne mogu prilagoditi da više nismo svijet za sebe i da je to postalo novo normalno pa siju sijaset uvredljivih komentara na račun nacionalnosti, vjere ili nekih osnovnih životnih odabira. Pitam se kakav bi šok trebao takvim ljudima da dođu pameti i upristoje se?
