Sjajno zvuči, ali…

U okviru demografskih mjera za ostanak mladih u zemlji, naša država već je u nekoliko navrata raspisala natječaj za subvencioniranje kredita za mlade koji kupuju prvu nekretninu. Subvencionira se kredit do najvišeg iznosa od 100.000 eura u kunskoj protuvrijednosti i čiji rok otplate ne smije biti kraći od 15 godina. Visina subvencije ovisi o indeksu razvijenosti mjesta na kojem se nekretnina kupuje, odnosno gradi, pa se sukladno tome kreću od 30 do 51 posto. Sve to zvuči lijepo kada pročitaš, ali u praksi je situacija drugačija. 

Kao prvo, velik broj mladih nije uopće kreditno sposoban za kupnju nekretnine jer su im mjesečna primanja premalena. Ako uz to još imaju kredit za auto, uopće ne možemo govoriti o tome da si mogu priuštiti bilo kakvu nekretninu. Takozvana osnovica za život, po pitanju stambenih kredita, iznosi ¾ plaće uz uvjet da ne prelazi dvije trećine prosječne plaće u Hrvatskoj, odnosno 4158 kuna. Ako se to usporedi s plaćama većine građana znamo svi na čemu smo, nažalost. 

Drugo što možemo primijetiti u posljednjih nekoliko godina je to da su cijene nekretnina otišle u nebo, te da ne postoje realne cijene. Kad je država počela subvencionirati kredite, to su nanjušili prodavatelji nekretnina koji su za iznos koji sufinancira država podigli cijene nekretnina. Država je tu opet zakazala jer nije stavila kriterij da to vrijedi za cijene nekretnina prije raspisivanja natječaja. Naravno, “iskusni” su to znali nanjušiti i iskoristili su rupu u zakonu kako bi više zaradili. U ovom slučaju “nastradali” su opet mladi kojima su cijene nekretnina preskupe s obzirom na primanja. 

Treći problem na koji se nailazi prilikom kupnje nekretnina je akontacija koja iznosi 10 posto od cijene nekretnine. Dakle, ako nisi prije štedio ili ti nema tko posuditi te novce teško da ćeš moći u kratkom roku nabaviti tih 10 posto od cijene.

Ostavi komentar