U svakoj svojoj kolumni nastojim prokomentirati aktualne događaje s terena koje pratim, a najčešće je riječ o negativnim pojavama i događajima koji su obilježili prošli tjedan. Tako sam i ovog puta započela pisati kolumnu s naglaskom na smrtnom slučaju smrzavanja u Međimurju, a i Hrvatskoj, koji je prošlog tjedna, nažalost, zabilježen u Svetom Martinu na Muri.
Negdje na sredini teksta rekla sam sama sebi stop, dosta je negativnih vijesti. Hajdemo ovog tjedna staviti naglasak samo na lijepe događaje. A i naši čitatelji i pratitelji u razgovoru uvijek napominju da bi u medijima trebalo biti više pozitivnih vijesti. Pa eto, ovog tjedna slušam i izvršavam vaše želje i prohtjeve iako je u novinarskom poslu zaista teško ostati pozitivan u moru svih negativnih informacija koje svakog dana moramo prožvakati. No to je već tema za neku drugu kolumnu i ne bih željela previše otići u širinu, a i u prostor u novinama namijenjen za kolumnu mi to ne dozvoljava.
Prošlog me tjedna najviše razveselila inicijativa mladih mještana Stanetinca koji su svojim primjerom pokazali da ipak još ima nade za nas (članak o tome možete pročitati na portalu naših Međimurskih novina). U današnje vrijeme kad se među susjedima skoro sve, pa čak i na selu, svodi na „Dobar dan” i „Doviđenja!“, mladim je organizatorima uspjelo na jednom mjestu okupiti četrdesetak ljudi različitih dobnih skupina i profila, što je zasigurno za jedno malo mjestašce, kao što je to Stanetinec, pohvalno i zaslužuje pljesak.
Četrdesetak mještana provelo je nedjeljno poslijepodne u kvalitetnom ugodnom druženju i ćaskanju uz grudanje, sanjkanje s raznim pomagalima i skijanje. Cilj njihove inicijative bio je obnoviti nekadašnja velika okupljanja susjeda i poznanika, o čemu danas možemo slušati samo od naših baka i djedova koji o tim vremenima govore s velikim oduševljenjem.
Bilo je to vrijeme kada su ljudi uvijek bili na pomoć jedni drugima, nisu bili toliko fokusirani samo na posao, a nadasve nisu bili toliko razjedinjeni i nisu mislili da su dovoljni sami sebi. Nešto što se danas jako teško može vidjeti s obzirom na uvjete u kojima doslovce preživljavamo. Stoga, svaka vam čast! I ovog se puta pokazala istinitom izreka da na mladima svijet ostaje!
