Pitate li se ikada kako “korektnost” prelazi sve granice moralnog? Upravo ovo “kako” možemo zorno vidjeti u najnovijoj aferi na nacionalnoj razini vezanoj za poznati brend gaziranog pića Coca-colu.
Iako se za slučajeve trovanja tim gaziranim napitkom znalo već nekoliko dana, a vjerojatno i tjedana, sudeći po najnovijim informacijama, u javnost se s tim javnozdrastvenim problemom izašlo tek ovog tjedna tijekom ponedjeljka, i to nakon što su građani proširili informaciju po društvenim mrežama. Pa su se pojavile i one točne, ali i one fake informacije, te raznorazne špekulacije o uzrocima trovanja. Što je sada tu istina, teško je na kraju dokučiti.
Nastao je pravi džumbus od informacija, kako to i obično biva, kada kompanije nisu transparentne i kada u kriznim situacijama ne reagiraju pravodobno prema javnosti. Odnosno, kada je ponovno profit ispred zdravlja građana. Službeni PR kompanije ovdje je dobio veliki, jako veliki, minus.
Pitanje koje se također postavlja je i što je radio Državni inspektorat i zašto oni nisu naredili povlačenje tih kontaminiranih proizvoda iz trgovina i ugostiteljskih objekata. Zašto on nije pravodobno reagirao?
Ovo nas dovodi do teme političke korektnosti, koja se često upotrebljava kao izgovor za izbjegavanje odgovornosti i suočavanja s istinom. Mnoge institucije skrivaju se iza tog pojma ili po novome iza GDPR-a, kada im postavljamo neugodna pitanja.
Na kraju si onda postavljam pitanje je li politička korektnost zapravo politička podobnost u Hrvatskoj ili podobnost velikih kompanija, odnosno raznoraznih “moćnika”? Ilitiga na međimurskom: “Ništ me ne pitaj! Ne bi se štel nikome zameriti!” Ispada da istina više nije bitna, nego da se, kako to mnogi vole reći, “nekome ne zameriš.”
Ovo je samo jedan od primjera kako ta korektnost ili GDPR, u lijepo zapakiranom celofanu, danas pridonosi cenzuri. A ja se pitam po koju cijenu sve to. Nažalost, ovog puta po cijenu zdravlja.
